Mobing
Jedna sam od najmlađih u radnom kolektivu, od dijela ženske populacije daleko najmlađa, i jedna sam od najobrazovanijih. Nisam to gledala kao moguću prijetnju ili uzrok nezadovoljstva. Sve što sam u životu radila radila sam za svoje dobro a ne da bi prkosila ljudima oko sebe. Bila sam veoma uspješna studentica na državnom fakultetu, diplomirala i magistrirala sam prosjekom vecim od 9, imam dobre komunikacijske vještine, mnogobrojne prestižne certifikate iz oblasti kojom se bavim i volim posao koji sam odabrala što je jedan od razloga moje posvecenosti.
Drugi razlog je ideja kojoj težimo i treći tim u kojem radim krenuvši od šefa (koji je manje obrazovan od mene ali ga ja doživljavam kao uzora jer je po mom mišljenju ekspert u poslu koji radimo) do drugih momaka u mom timu. Iz moje priče mozete zakljuciti da sam okruzena muškarcima, jer je vjerovatno na Balkanu još uvijek neprihvatljivo da žena ide na teren, da se žena bavi "muškim" poslovima, eto ja sam to odabrala i mislim da mi dobro ide. Prije dvije godine radni kolega je oženio direktoricu našeg odjela što se pokazalo kao veoma loše za ostale zaposlenike. Nisam se pretjerano obazirala, radila sam svoj posao, tračeve ignorisala, komunikaciju svela isključivo na šalu i razgovor o poslu i tako sam funkcionisala do prošle godine kada sam dobila zadatak da odem sa direktoricom na usavršavanje u Njemačku. Radovala sam se divnoj obuci, novim ljudima i znanju koje sam željela pokazati, ali ništa od toga se nije desilo. Putovanje se pretvorilo u nocnu moru. Od trenutka susreta na aerodromu kada smo trebale poletjeti do presjedanja u Beču kada je sve stvari ostavila meni a ona otišla "hodati po radnjama jer je tako navikla".
Smjestile smo se u hotel i legle spavati jer nas je sutra naporan dan. Došle smo u predstavnistvo gdje je bilo 16 predstavnika iz 8 zemalja svijeta i nas dvije. Predstavljanje je pocelo sa ponizavanjem kako je bilo i narednih 9 dana, jedva sam cekala da se vratim u svoj mir, u svoju zemlju i svojim ljudima.
Kada smo se vratile svima s naseg odjela je ispricala kako nam je bilo divno, kako smo se druzile, izlazile zajedno (cijela ekipa sa usavrsavanje je izlazila zajedno), imale lude provode i duge noci. Jedam imala duge noci, ali neprospavane zbog razmisljanja kako cu se sutra izboriti. Koji god plan sam imala ona me preduhitrila, vjerovatno jer nisam odgojena kao udrica i kao "hinja".
nakon toga je sve bilo uredu, ja sam radila svoj posao, komunicirala s njom preko svog sefa i nisam dolazila u sukobe sve do trenutka kada sam dobila samostalan zadatak. Mali zadatak ali veoma osjetljiv, svojski sam se potrudila, dala sve od sebe da se dokazem i...bum.....Izrodio se problem, moja direktorica i generalna direktorica su odlucile da me posalju u drugu poslovnicu na nekoliko dana da rijesim problem koji je nastao u njihovoj kancelariji. Odlazim i docekujeme me totalna nelagoda, niko od radnih kolega me nije docekao sa osmijehom, kao sto je bilo prethodnih godina. Ne obazirem se i radim svoj posao. Po zavrsetku se vracam u svoju kancelariju a ONA je pokupila sve pohvale za moj posao. Trpim i zaboravljam. Nakon toga se redaju različita poniženja, razgovaram sa dvojicom prijatelja s kojima i radim i oni mi govore da umišljam. Trpim. Dobijam vise i vise zadataka ali me ona na svakom sastanku odjela pohvali, na sastanku direktora stalno prica o meni kao najvrijednijoj radnici i najproduktivnijoj za sta je naravno zasluzan i moj sef koji me stalno hvali, vise nego sto bi trebao.
Godine njihovog braka su se redale i na red je došla i trudnoća, volim reći da je to naša trudnoća jer su njeni hormoni postali i moja briga. Cisto izivljavanje, u modernom svijetu se to zove mobing.
Ovu pojavu je prvi uocio, formulisao i dijagnostikovao osamdesetih godina 20. veka švedski psihoterapeut njemačkog porijekla prof. dr Hajnc Lojman (Heinz Leymann 1932-1999). Riječ mobing Lojman je preuzeo iz etiologije Konrada Lorenca (Konrad Lorenz 1903–1989) koji je ovim nazivom opisao ponašanje nekih vrsta životinja. U kome grupa manjih jedinki organizovano napada i istjeruje iz zajednice, a ponekad dovodi i do smrti, veću jedinku.
Dvadeset godina kasnije početkom osamdesetih godina 20. veka on je istu vrstu ponašanja uočio kod zaposlenih na njihovom radnom mestu. Leojman je tokom istraživanja ovog oblika ponašanja na radnom mestu utvrdio njegove karakteristike, posledice po zdravlje i osnovao kliniku za pružanje pomoći žrtvama mobinga.
On je otkrio da se čak svaki četvrti radnik tokom svog radnog veka bar jednom nađe u ulozi objekta ovog vida šikaniranja.
Jos uvijek je trudna a ja se borim sa mobingom, ne zelim se naviknuti, zelim se boriti i pokazati da ja to nezasluzujem i moram priznati da mi dobro ide.....ovim postom želim skrenuti pažnju svima bilo da su žene ili muskarci, mobing nije nesto sto treba trpiti i zanemarivati, treba se boriti jer je mentalno zdravlje ravnopravan dio zdravlja i kao takvog ga treba stiti, kad nas malo zaboli zub idemo zubaru i rjesavamo problem, u slucaju mobinga treba posjetiti psihologa i rijesiti problem, tamam to znacilo dati otkaz jer je robovlasnicki period zavrsio.
da ironija bude veća ona se u javnosti zalaze i promovise zastitu ljudskih prava
