20.02.2007., utorak
Kozmička greška
|
Svi su ljudi zapravo samo zrak... Kad ih raščlaniš na najsitnije čestice.. Na atome, pa atome na još manje čestice i tako dalje... Kad raščlaniš do kraja shvatiš da je od svega ostalo ništa... Pa šta je u ljudima tako posebno ako smo zapravo svi samo zrak? Zašto tako pomno biramo? Zašto tražimo ljepotu? Legla sam u kadu danas i zažmirila... Zadržala dah i uronila u svježu prozirnu vodu... Nazvala bih taj ritual uranjanja "čišćenjem", tj. čišćenjem duše od problema, od negativne energije... Kada izroniš oči ti postaju svjetlije i bistre... Realnije donosiš zaključke i nisi više zarobljen u osjećaju zvanom STRAH! Nije li to bit postojanja... postojat kao sretna i prekrasna osoba bez straha, bez negativizma i kočenja!  Ponekad pogledam u ogledalo i vidim sebe kao kozmičku grešku, kao osobu bez trunke ljepote, kao totalni promašaj, kao jednog bijednog istrošenog crva... pitam se: -jesam li sretna? NE -jesam li išta postigla u životu? NE -ima li svijet od mene koristi? NE -jesam li toliko vrijedna da uopće živim? NE, trebala bi umrjeti! Što je ovo? Zašto takvi odgovori...Zbog krivog kuta gledanja! Ako uzmem pravi kut gledanja, a to je onih dana kada imam friško opranu kosu, omiljenu odjeću na sebi, šminku točno onako nanešenu kako mi najbolje paše, mirisno tijelo i smiješak na licu! Tada su moji odgovri: Sretna sam! Postigla sam u životu sve što sam htjela i imam još mnogo ciljeva koji će bit ostvareni! Svijet od mene ima itekako koristi, jer ja uveseljavam ljude i dajem sve od sebe da usrećim ljude oko mene! Vrijedna sam toga da živim, i ne samo da živim već da živim onako kako hoću ...punim plučima! Koji je pravi kut i realniji? onaj kod kojeg se osjećamo bolje! |
- 14:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #
09.02.2007., petak
nekiPost
|
svaki korak naprjed je korak nazad... svaki pad je informacija više... kad nekog zaista mrziš možda je to znak da tu osobu zaista voliš..... i obrnuto..... možda sve percipiramo točno onako kako nebi trebali! danas se osjećam tako jebeno NESHVAĆENO... zašto ljudi ne mogu jednom priznat nešto što bi trebali priznat.... osjećam se ko "posljednje govno" .... sve je to BAŠ BAŠ!  danas sam skoro poginula zbog žene što vozi ko luđakinja...... MOŽDA JE NAJBOLJE IĆ PJEŠKE! šteta što pismeno ne mogu prenjet glazbu koju sad pjevušim u glavi...tj. melodiju! samo riječi, riječi rijeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeči... a riječi su zapravo ništa! idem oborit osobni rekord u količini podrigivanja u 30minuta! kako je svijet dosadan! glupo gluuuuuuuuuuuupo GLupppppOOoOooOOOOOooooooo aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! |
- 01:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #
05.02.2007., ponedjeljak
PEACE not war :(
|
Danas imam potrebu vrištati da više nikad ne želim RAT! Ne želim više slušati ni jednu riječ o tome.... bilo bi lijepo zaboravit sve... jer nekako osjećam da se mržnja gradi od ružnih sijećanja... kad bi barem oprost bio tako lagan... kad bi barem te riječi lakše skliznule nis usta... Nadam se da su ove mlađe i slađe generacije ...djeca koja su inteligentnija... djeca koja znaju voljet jače... koja su iznad toga da riješavaju stvari na nasilan i grub način... nema smisla da se ljudi ponašaju kao životinje, a ne kao bića koja mogu postić tisuću puta više od toga! zašto voljeti smrt kad je zagrljaj topliji... zašto se izolirat... zašto ne dopustit da svi budemo isti, da svi budemo sretni, da svi budemo ŽIVI!!!!!!!!  SUZE (Edo Maajka & Marcelo) I noćas gledam u zvezde. Pitam se, šta je sudbina? Drhtaj u grudima. Zemlja večito žedna za suzama i bol što obuzima. I noćas čekamo Godoa na stepeništu metroa -sanjam sivo. A sanjao bih život... O Bože, čije to grehove skupo plačamo? Čije dugove vračamo? Svi uzaludni ratovi... kišni dani bez duge... mladi životi na koje su čekale neke nove pruge... Više ne gledaj svoj dom anđele! Umrećes od tuge! Zbog lažnog rodoljublja, vršnjaci su ginuli a nisu ni krivi... O Bože, ja priznajem, ja sam PIČKA - ja volim da živim!!! ...a slike mašu sa zidova, iako kažu da vreme leti... Molim se suncu da nas se ponovo seti. I kunem se Bogom, vala, nema tog ideala vrednog mog jedinog života! Svi veliki filozofi-utopisti - hvala, al' mene ne teši ta spika o patriotizmu, dogme i lažne nauke. Ja znam da mrtvi plaču, jer srcem čujem jauke! Jecaju i kunu... pitaju "Zašto?"... "Jel bilo vredno?" Jel bilo vredno? Reci to majci što je izgubila jedino čedo! ...a mi i dalje živimo bedno i u očaju... Suze za raju u starom kraju. Celom svetu! Nek znaju! Nek znaju da se ovde pucalo i plakalo iz istog očaja! Nek znaju da ni dan danas ne znamo ni razloga ni značaja! Rokao sam mikrofon u Tuzli, primili su me kao brata... Pa svima je dosta rata! Mržnja nije naša, već nam je data! O tata, reci zar danas treba da mrzim Hrvata ili Muslimana? Pa sve nas muči ista rana iz starih dana! Ljudi su ljudi, bez obzira sa ovog ili onog meridijana. Iste nas stvari plaše... Oprosti nam grehove naše. Oče naš! Ja nisam taj što zna, al' nadam se da bar ti znaš otkud toliki bol, suze i strah? Pepeo pepelu i prah opet postaće prah, al' niko neće znati što je na brata pucao brat... Oče naš! Ja nisam taj što zna, al' nadam se da bar ti znaš otkud toliki bol, suze i strah? Pepeo pepelu i prah opet postaće prah, al' niko neće znati što je na brata pucao brat... (Edu sam izostavila...no hard filings!) |
- 00:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.02.2007., četvrtak
zlo,zlo,zlo!!!!!!!!!!
|
u zadnje vrijeme stalno je dosada uz mene, oko mene, u meni, u svima, SVE JE DOSADNO! Danas sam ujutro hodala do faksa... Mraz se zadrzavao na svemu pa tako i na mom nosu! Bilo je užasno hladno, bilo je užasno... Mrzim odlazak u jutarnje sate na određeno mjesto u određeno vrijeme... Iz principa... hladno je! Poznato je da su ljudi vrlo često čudni... danas se nisam mogla načuditi jednom liku koliko je bio čudan! Držim do njega ...super je frend! Ali razmišljanje mu nije jača strana! Gleda me u oči i ne razmišlja...o ničem! Ispitujem ga jel bi mogo u ovom trenutku izračunat 81/9... Gledao je u mene poput malog razigranog cucka! Nije uspio punih 5minuta, a onda mu je sinulo... mozda zbog preblesavog trenutka... Mozda zato što je jednostavno postao biljka! Trebalo mu je 5 minuta da shvati kolko je 9 puta 9! Žalosno! Užasno glup post i dosadan... Al danas je sve bilo...tako glupo i dosadno! - Kolačići- Grad je tako siv, i hladno je a jutro me zadirkuje da sam blesava sto sam nervozna jer ne znam gdje si sad. Kao rumeni kolacici djecaci hodaju po ulici i bas sam blesava sto sam nervozna jer ne znam gdje si sad. Pojest cu sve, kolacice tebi u inat postat cu debela sve djevojke nece biti slatke kao ja...oooo (Marina Perazic) |
- 00:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Kolovoz 2007 (1) Lipanj 2007 (1) Svibanj 2007 (4) Travanj 2007 (1) Ožujak 2007 (4) Veljača 2007 (4) Siječanj 2007 (4) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
linkovi i pjesmice
the linkovi: *moj dragi sin (moja ponos i dika =)* *blog.hr* *zbunjola a.k.a. debeli a.k.a. moj bivši* *ZagorjeUnited-antiturbofolk* *popomundo* *trolchina* *MOS* *matekich* *vječnost-pjesnikinja* *još jedna pjesnička duša* *slatki otrof* *kao "normalna" žena* *lookatthis* *stipla (ljubitelj rozih kapica)* *kyyky (malac je filozof garant)* *ivona (draga i lepa)* *tvoje tijelo-moja kuća (slike i stihovi)* *ljubavnički nastrojena teta pjesnikinja* *oriđiđi ivana* kolko vas bilo: Free Web Site Counter the songeki: --------------------------------------------- Hipnotisana gomila (Partibrejkers) Mi ne idemo nikud i ne radimo nista Mi smo jedna velika hipnotisana gomila Al' ja znam kljuc ja poznajem tu bravu Otkljucacu i stavicu ti svasta u glavu Ja mogu da te zabavim Ja mogu da te sludim Ja mogu da te uspavam Ja mogu da te budim Da li verujes meni Da li verujes meni Ili mislis svojom glavom Ili mislis svojom glavom --------------------------------------------- Vesela pesma (Six Pack) Sam sa svojim strahovima plovim kroz život poput oblaka na beskonacnom nebu ne dodirujući ništa i ne ostavljajući za sobom trag. Kao šuma posle požara u pepelu sećanja tinja mnogo ružnih dana Ja sad najzad želim da ih zaboravim! --------------------------------------------- Fall Into Oblivion (Evereve) Downward the shores we pass Clouds bathed in sombre twilight Dust beneath our dragging feet The crumbled shapes of your image Left behind the dream of a time That is fading away tirelessly And paralysed we are The light of old aged stars We kissed the girls, we drank the wine So why the hell not die We cried out our songs to indifferent ears So why the hell not die ... And fall into oblivion... ... And fall into oblivion... When it comes to the dying season Will you stay right at our side When we leave this place together Through the glens of the afterlife At the shores of the tranquil sea Waves take the land tirelessly Take our thoughts away To the light of old aged stars Still in my mind Only among the stars there lies freedom Only among the stars there is eternity Only for one short moment our lives do last Until the memories are wasted away from the shores out of our galaxy ... And fall into oblivion... ... And fall into oblivion... --------------------------------------------- |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||