Marketing
Kozmička greška
Svi su ljudi zapravo samo zrak...
Kad ih raščlaniš na najsitnije čestice..
Na atome, pa atome na još manje čestice i tako dalje...
Kad raščlaniš do kraja shvatiš da je od svega ostalo ništa...
Pa šta je u ljudima tako posebno ako smo zapravo svi samo zrak?
Zašto tako pomno biramo? Zašto tražimo ljepotu?
Legla sam u kadu danas i zažmirila...
Zadržala dah i uronila u svježu prozirnu vodu...
Nazvala bih taj ritual uranjanja "čišćenjem",
tj. čišćenjem duše od problema, od negativne energije...
Kada izroniš oči ti postaju svjetlije i bistre...
Realnije donosiš zaključke i nisi više zarobljen u osjećaju zvanom STRAH!
Nije li to bit postojanja... postojat kao sretna i prekrasna osoba bez straha, bez negativizma i kočenja!
Ponekad pogledam u ogledalo i vidim sebe kao kozmičku grešku,
kao osobu bez trunke ljepote, kao totalni promašaj, kao jednog bijednog istrošenog crva...
pitam se:
-jesam li sretna? NE
-jesam li išta postigla u životu? NE
-ima li svijet od mene koristi? NE
-jesam li toliko vrijedna da uopće živim? NE, trebala bi umrjeti!
Što je ovo? Zašto takvi odgovori...Zbog krivog kuta gledanja!
Ako uzmem pravi kut gledanja, a to je onih dana kada imam friško opranu kosu, omiljenu odjeću na sebi, šminku točno onako nanešenu kako mi najbolje paše, mirisno tijelo i smiješak na licu!
Tada su moji odgovri:
Sretna sam!
Postigla sam u životu sve što sam htjela i imam još mnogo ciljeva koji će bit ostvareni!
Svijet od mene ima itekako koristi, jer ja uveseljavam ljude i dajem sve od sebe da usrećim ljude oko mene!
Vrijedna sam toga da živim, i ne samo da živim već da živim onako kako hoću ...punim plučima!
Koji je pravi kut i realniji? onaj kod kojeg se osjećamo bolje!
Post je objavljen 20.02.2007. u 14:45 sati.