malo drugačiji sportovi

Počelo je sa tradicionalnim Mosorskim planinarskim maratonom. koji se u organizaciji tog HPDa održavao dosta godina, kad smo mi saznali za njega. Nekako početkom 2001-2, kad smo bili totalno zaluđeni pustolovnim utrkama i treninzima, saznali smo Soldo, Marko Didak i ja da postoji ta neka maratonska tura po grebenu Mosora, a onda i da postoji "rekord" te ture (i to u trenutnom vlasništvu nekoliko dečkiju iz Markovog i mog PDS Velebita). Negdje ću iščeprkati link na vijest o tom rezultatu, znam da su pobrali tada i neke lijepe pohvale u PDu.
Uglavnom mi se popalili da idemo ganjat taj rekord. Pa su čini mi se 2001g Soldo i Didak otišli na Mosor, bez mene jer sam ja zaglavio na frendovoj svadbi baš taj vikend. Uz grmljavinu i nešto kiše i većinom u društvu super penjača i pustolova iz Splita, Ivice Matkovića Matana napravili su super vremena, a Soldo i rekord oko 6:04, koliko se sjećam, Marko nešto sporije i onda i Matan za njima.
Godinu kasnije nam se križala neka druga trka sa terminom Mosora pa ja, već lud od želje za ganjanjem reze, tek 2003 napadam to po prvi put. Uz silna gubljenja na nepoznatom terenu završavam u skoro istom Soldinom vremenu. Tad se mjerilo neuštimanim satovima s kazaljkama i nije se furalo mobitele, pa nismo bili ziher koliko je to točno ispalo, zaključak je pao da je reza "izjednačena", a da budem ziher radije sam si računao 6:05. Soldo je te godine išao polakše, u društvu Sande koja je tad postavila ženski rekord, ali se ne sjećam koliki, taj je možda skinut 2006 od Ane Ješovnik.

Al Soldino vrijeme je bilo i dalje cilj, pa tako 2004g eto mene opet. Ovaj put u društvu Pustolova. Uz tešku južinu i kišu završavam za nešto preko 7h, samo još njih 2 su taj dan prešla cijeli greben.
I taman da ću 2005 skinuti taj rekord kadli navukoše se na Mosor i ostali trekeri, sad već dobra i jaka družina, pokret je populariziran i privukao je i neke prave jurilice. Tad je Elvir rasturio sa svemirskih 4:56, malo ispred gazele Rajkovića, počelo je prvo zlatno, klasično, doba trekinga i najjači Mosorski preleti. Te sam godine bio blizu dvojice jurilica dok nisam dobio strašne grčeve pod samim Kozikom, od onda svake godine na tom mjestu određujem di sam sa trenutnom kondom. I palim mentalnu svijeću. Reza oko 5:27, a kod Kozika prešao me stari pustolov Kapović sa valjda rezom karijere, a uz njega i Perica.

Još veća pomama je nastupila 2006g, sa ludo dobrim Brajkovićem na čelu, s velikim rivalom Modrušanom za petama. Strašan fajt po mokrom grebenu, ode rekord na 4:34. Da li je ovo netko kasnije skinuo? Možda Golub na nekom kasnijem maratonu, nikako da ga pitam. Te smo godine popili gadne batine od kamenja mi koje je kiša uhvatila na spustu.

Onda se prestalo ići na taj planinarski maraton, hodači i trkači su se razdvojili, trekeri su dobili novu igru - grebening, Jagoda organizatorica, sa drugačijom stazom i manje samog grebena. Te 2007.g je bila već i manja navala za trekingom, tako se meni zalomila opet jedna pobjeda, ispred Mauricia. Mislim da smo čak isti dan išli po grebenu mi i planinari po staroj trasi, baš me pucala sjeta i tuga za oriđiđi stazom i đipanjem po stijenama od Klisa. Ali ajde, barem smo malo počeli upoznavati i okolicu Mosora, ne samo uvijek isti greben. Tad sam preživio najtežu dehidraciju u životu, uz onu sa prvog Velebita sa Soldom.

Rožman Silvo dobiva 2008, ispred starog lisca i davnog rekordera Solde, ja sam s Elvirom i Darijom krenuo jako i onda se blesavo pogubili, velika šteta za tu priliku.
Pa 2009 novi igrač Bili (Dragomir Čović), lokalac iz Gata, uzima za samo par sekundi ispred našeg Mukkija. Te godine nas je Jagoda kao šećer na kraju iz Omiša digla na forticu, meni je to bilo strašno simpatično, kao da te na pariškom maratonu pred cilj potjeraju stubama na Eiffelov toranj i onda se strmoglavljuj dole u borbi za poredak.

I onda je počelo Age of Golub tj Pešić, 2010g 40min ispred Bilija (on bi vjerojatno rekao "Bilog", ali šta mogu kad mi je Šošić napunio glavu s citatima iz Maratonaca). Te se godine slabije sjećam, sigurno je opet bilo pakleno vruće i opet mi je Vanja pred kraj pobjegao napred, opet su Elvir i Darija bili tu, neka igra po grebenu i okolo... nešto smo se Jura i ja ganjali pa jako izgubili, pa opet sreli pa opet lutali. Miris roštilja sa onog planinarskog doma mi je tad otkrio KT.

Opet Golub 2011, sad 1:40 ispred Line. Tu sam ja bio totalno out, bez konde, ali sa fix idejom da probam u 10. Teško mučenje po glanc novoj stazi, dosta novih lokacija, forsanje rezultata bez volje i na kraju jedva nekako. Navuči ćemo to 10. mjesto (od muških, a zapravo 11 ukupno) u "top10", za potrebe marketinga i priča za unuke. Pamtim po zlu onaj KT na nekom drvu na nekoj livadi iznad staze, gdje sam spušio čisti 10/10, a i onaj meni bezvezni skretanac na vidikovac pred kraj, s povratkom istim putem.

I onda jučer na monstrum izdanju utrke Golub 2 i pol h ispred Vukelića i Anice. Opet ja bez neke volje, ali sad sa finom kilometražom u bazi i istim ciljem. Teren je ko nikad prije bio okolo-naokolo, sve samo ne Greben. Ajde ipak malo, pol sata do Kozika i onda dole. Zapravo su ona bespuća po grebenčićima do kt2 i kt3 bili i ok dijelovi, skakutanje. Posjeta Zvjezdanom selu nakon ... 21-22 g od prvog puta? Spaljena šikara, ona uvala do pod Botajnu, i naročito neprobijena staza puna trnja do Cetine mi se nisu dopali posebno. Što zbog vrućine i zamalo sunčanice, što zbog gadnog trnja i ogrebotina. Prijelaz rijeke jako fora detalj-odlično za hlađenje tabana i pranje od znoja, a završni uspon na Imber, tako blizu cilja po cesti, pravi mentalni test volje. Tu sam se čuvao za završni fajt za ulazak u 10, ali su masa ljudi tu već pukli i otišli cestom. Da li zbog ozljeda ili im je svima jednostavno prekipjelo u onom trnju ispod kt 9? Tako da sam imao lijepu šetnju preko Imbera u društvu lokalca Tonija, pa sam mogao na miru proživjeti svih 10g u par ponavljanja u glavi. Uz puno "e sad ne moram više nikad na Mosor", misija je završena.
Pa je tako ovo za ne zaboraviti tih ludih 10 godina, muke, znoja i krvi po Mosoru i okolici. Tek pred možda 2g sam skontao da imam svake godine na tim trkama rezu u top 10 i da bi se moglo dogoditi da zaokružim zgodnu priču: 10 u 10.
Ovako je to izgledalo za mene:
2003. 1mj
2004. 1mj
2005. 5mj
2006. 7mj
2007. 1mj
2008. 5mj
2009. 7mj
2010. 8mj (9 ukupno, Darija ispred)
2011 10mj. (11 ukupno, Nikolina Šustić ukupno druga)
2012. 5mj (ukupno 6, Anica Hribar ima diobu drugog mj)

I sad stvarno više ne moram na Mosor. A da li ću? Mislim da ne. Baš mi je nekako dosta kamenjara i šikara i okolnih grebenčića. Osim jednog dana možda opet na stare staze, na originalni cijeli Greben. Skakutati
Velike zahvale svim organizatorima, od Pejše preko Jagode do Bilog, i svim njihovim volonterima i frendovima po čukama, što su nam omogućili, olakšali, otkrili ove ganjaone po Mosoru i okolici.

"Žumberak oko sto km", pretumbavanjem tih elemenata smo spontano došli do logičnog naziva trke Že100ko. Tu je raspis, a opis mi se piše jer imam pametnijeg posla pa je ovo dobar način ne-rađenja istog.
Krenuli smo iz Samobora, cca od Vugrinščaka, oko 4:03, nas 20tak. Kaj se tiče mojih prolaza, a do Ječmišta to je plus-minus sve isto i za Pandžu jer smo otprilike išli skupa lagano prateći rano odbjeglog lakonogog Mukkija... Šoićeva 5h16, Jarušje 6h10, Šimraki 6h54, Gornja Vas 7h52, Ječmište 8h50. Dalje solo Vodice 9h33, Pliješ 9h48, kod Miklavža u Sloveniji 10h55, Gera 11h21, Sošice 12h29, slap Sopot 12h57, Kekić d. 13h31, Hartje 14h29, Kalje 15h15, Slap Brisalo 16h15, Zečak 17h59, Dragonoš 19h02, Jap 19h31,dalje se ne sjećam točno , nisam više bilježio, uglavnom završili par minuta prije ponoći i isto tak ispod 20h.

Solo sam dakle išao sve od Ječmišta, preko krasnih livada, sreo Sablju, Peću i Renata Požgaja pod Gerom (nakon 30min mog zabrijavanja u Sloveniju), a stigli su me tek u kanjonu Brisala kad sam se već gadno počeo vucarati i kupati po potocima. U tom kanjonu kad se dođe do srušenog mlina, e predaleko si, vrati se 100m nazad i tu staza ide gore. Željene čevape sam nažalost propustio, malo prerano došao na Sopot. Do kraja smo išli više manje skupa u četvorki, s tim da je Pećo pomalo iscurio zbog žulja. Jaki noćni usponi na Plješu i Okić sa jurnjavom za ciljanim vremenom i fini tempo pred kraj, u pravom jakom ultraškom društvu. Prekrasan dan, divan teren.
Konda gore, kile dole, to te ja pitam. Mislim da je ovo prvi put nakon jeseni 2008g da sam zagrebao ispod 80kg, a nakon ovoNovogodišnjeg prasenja na 85 žive vage.

Živo se sjećam vaganja po silasku s baznog logora Annapurne, kad sam imao lebdećih 72kg. Nakon toga sam do doma već uništio 5kg junk fooda i ubrzo se krenuo "oporavljat" tak da taj oklop masti još tešem. Al ove godine to sve ide dole, tako mi ahilovih tetiva (osim ako one kažu drugačije).