malo drugačiji sportovi

Nemam puno kaj reći, više da se javno žalim da me nema do Velebita, ni na stazama ni na internetu. Poslovne i ine obaveze traže da im se malo posvetim pa bacam trke u drugi plan slijedecih mjesec i pol. Pogotovo mi je žao Risnjaka, idealne trke za moj ukus. Ali kaj se može, prioriteti su drugačiji.

Kaj se tiče Medvednice, pun sam sreće i zadovoljstva jer sam odradio skoro savršenu utrku. Za dane uvjete. Da sam bio sposoban jurcat na nizbrdicama možda bih malo potpalio pod petama i ovoj dvojici naprijed. Nadam se to napraviti u nekom od slijedećih izdanja Medo treka, ako ga bude u ovakvom postavu, valjda ćemo doživjeti još koji. Ima pravo Janko da ćemo svi u bolnici završiti ovako. Stvarno je ovo killer trekking. Iako sam ove godine u puno boljem stanju nego lani. Samo me kolju kvadri, ali ništa drastično, kao poslije običnog maratona. Najbitnije je da mi je koljeno izdržalo, potpomognuto penzionerski polaganim spuštanjima, štapovima i stvarno učinkovitom stezniku, i to nekom vulgaris za 70kn kupljenom u DMu. A mjerkao sam neke fancy za po 300-450kn, mislim da ipak još nisam toliki koljenički pacijent fala lijepo. Ali za MtB kupujem još jednog, to sigurno.

Trka je bila dosta zabavna, iako me brine i žalosti relativno mali broj ultraša. Jel mi to izumiremo? Dolje smo svi išli nekako suzdržano, ako je netko mjerio volio bih znati, mislim da je bilo i 5min sporije nego lani. Gore se oformio poredak po ambicijama, Marko i Kiki praćeni mislim dvojicom Slovenaca, pa Mučnjak sa prikolicom (neko mu se zaljepio i nije puštao do Hunjke, ne znam kako ga se otresao na kraju), ja na pračkomet za njima. Iza mene se brzo napravila malo veća rupa u poretku. Ovi naprijed mi rade par minuta do rotora. Onda sam išao malo šokirati pratnju okrenuvši se u GB na peti i nazad po cesti. Bilo im je vrlo zanimljivo gledati izraze lica, iznenađenje uspjelo u potpunosti. Prva prečica mi donosi nekoliko minuta pa na vrh ispadam ravno na Mučnjaka s prikolicom, mislim naš drugi ili treći susret od nekoliko taj dan. Na Hunjki su mi opet svi naprijed jer tu već drastično usporavam na nizbrdici i petljavo i trapavo prelazim ispod onih glupih lesa ne mogavši svinuti koljeno u silnim bandažama. Usput sam se i poderao na toj žici. Na spustu u KV taman vidim Mučnjaka (bez pratnje ovaj put) kako skreće u Vinogradarsku, al on mene ne kuži. Kaj, to je desetak minuta zaostatka onda? Nazad opet imam inspiraciju pa izvodim novu varijantu i kratim te lovim M. malo ispod Krumpirišta, al to je više zbog brzog hoda uzbrdo, jer sam odmoran od sporog hoda nizbrdo.

Tu sam već očekivao svakakve pretumbacije u poretku, ali ne i da su se čak sva trojica pogubili, što me lansira na ciljano i maštano, ali ne baš realno očekivano treće mjesto. Hehehe, ovdje imam točnu viziju kak će trka ići do kraja. Dok točim vodu na Puntijarki očekujem Mukija i evo ga, taman kad ja krećem dolje. Kontam se da će me ulovit do Njivica i bi tako. Na Bliznecu je tri minute naprijed, super Šime da je tu živa kontrola, za pratit rasplet finiša. E da, vodeći su mi na vrhu bili 6minuta, a ovdje mislim već pola sata. Nevjerojatno kolko se može izgubiti na tom spustu. Muki iz nekog razloga ne koristi kratice ovdje, iako ih nije teško pronaći i na Medvedgradu sam ja njemu 3-5 minuta naprijed. Za svaki slučaj malo ubrzavam i lagano do kraja. Uz jednu pauzu od par minuta pred sam kraj, na "mjestu s pogledom", u ime olakšanja, gušta i zasluženog uživanja u trenutku.

Svaka čast pobjedniku, vječitom drugom :), jakom i upornom Mučnjaku (koji stalno napreduje i uz Ribića te samozatajnog-ispod-9-sati-Hutineca čini naše glavne nove nada) te pustolovnom trojcu Hutinec-Kovačić-Ćurić koji su pokazali Petarpanovsko srce i indijanske tragačke sposobnosti, pa na licu mjesta donijeli odluku slijediti me u nepoznato. Nadam se da vam se svidjela varijanta. Vidimo se na Velebitu, uživajte svi skupa u vrhuncu sezone

zašto ići na Medvednica trekking?

- najteža trka dvije prošlogodišnje lige, ove godine se Šime prijeti pojačanim Velebitom, ali ništa ne kolje ko dole/gore x 5 Medvednice
- vrganji su se pojavili!
- publika (zamislite da su brojni izletnici tu zbog vas, na Puntijarki uvijek ima zgodnih komada)
- okrijepa (nigdje u svijetu na nekoj trci nema tolko birtija sa hladnom pivom na trasi utrke)
- nagrade (zamislite... ;) )
- dolaze svi ovisnici o Medvednici, prilika za razmjenu lovačkih priča (Dean, ne rise, dolazi, Sasa1 a kaj ti izvodiš?)
- hladovina
- nađite osobu na tom brdu koja ne pozna geMparda
- najveći osobni izazov svakom trekkeru kojeg poznam

za napaljivanje pogledati sjajan spot sa Mede2006, uradak Pustolova

Već neko vrijeme razmišljam o nekom pomagalu za stabilizaciju koljena (mene desno zeza, ali tražim nešto univerzalno, za obadva) jer me moje već koštalo nekoliko utrka, npr dva puta MtBlanc. Sad mi ova Medvednica jako visi iz istog razloga pa me zanimaju iskustva maratonaca, trekera (naročito po pitanju duge "trčivosti" sa takvim napravama na nogama) i ostalih outdoor sportaša sa tim stvarčicama. Ne znam koji dio mi "pleše" ali muče me nizbrdice, pa mi je Medvednica trek jako gadan zalogaj, iako obožavam tu planinu. Malo sam prosurfao i vidim da u ZGu ima nekoliko ponuđača, npr Bauerfeind, Simbex, Par-mar ... Danas ću malo obilaziti dućane, ali volio bih čuti i mišljenje i savjete onih koji imaju slične probleme i možda imaju kakav prijedlog za naći nešto stvarno dobro (cijena tu nije prvi uvjet, ali nikako nije zanemariv). Usput, jeste li prije nabave obavili kakav specijalistički pregled koljena i gdje, te da li se može štogod izvući od zdravstvenog osiguranja, dio cijene pomagala i sl.? Fala