malo drugačiji sportovi

Krasan dan na Učkoj, krasna i uzbudljiva trka sa više promjena vodećih nego ijedna prije, valjda. Poveo je naravno Brajković, ovaj put u samtericama i izletničkom izdanju, prošetao je malo ranije do prvog skretanja i bodrio ekipu ko navijač. A vidlo mu se na faci da ga vuče da produži s nama. Naprijed je povukao Modrušan, kolko sam vidio sa svog ciljanog devetog mjesta (jer sam procjenio prije trke da sam zreo za tocno tu poziciju, nekakav umoran, samo sam se nadao da bu mozda geMpard jos malo slabiji ili bar jednako los). Nisam očekivao da ce Modri lako dobiti jer ga nema po trkama, a Marko je u naletu i još ima i osobnih motiva za uzvrat.

Iznenadilo me kad sam vidio kako se procula kratica lijevo na zavoju makadama, skoro svi (ili svi) vodeci su otisli tamo i badava mi moje manevriranje da ostanem nevidljiv u svom prvom skakanju u grmlje. No, svi su isto tako i izisli odmah na greben, nikom nije palo na pamet da ima još prečice, nikom osim meni i jednom upornom pratitelju kojem nikako nisam uspio zbrisati. Tako da na Sisol ja izbijam prvi ?! Nisam ni mislio da se to moze odrzati dugo pa gustam u trenutku i onda vrlo rado propustam Modrog naprijed, iako ne daleko, samo je koji metar ispred buduci se uspio skrsiti jednom i skoro stati na lijenog poskoka (pakleni, onaj isti od nase zadnje setnje po grebenu ispod SIkovca). Pridruzuju se moj svercer i Marko pa u vlakicu izlazimo na makadam i tu prestaje moja jurnjava. Sto se pokazalo greskom, jer da sam ih jos malo pratio ustedio bih si dobrih 10 minuta gubljenja ispod Kremenjaka (ili Kamenjaka?), gdje sam pak sreo Ljubasa, koji se odnekud stvorio iza mene. I navukao me u krivu stranu brda,skupa sa jednim Slovencem. Bas mi je krivo sto i opet nisam slusao sebe i uzeo lijepo kompas nego krenuo za nekim sumnjivim vodicem (ista greska ko i na Risnjaku, zajedno te dvije gluposti mi sad lijepo donijele drvenu medalju). I onda pod Uckom, na sedlu, vidim ispred sebe Kikija. I ne osjecam se spremnim ganjati ga uzbrdo, sto je los znak za dalje. Dok on leti uzbrdo ja se nadam da cu ga maznuti nizbrdo jer imam neku divlju poluprečicu, ali ne stižem ga, vec samo onog Slovenca koji je pratio Ljubasa. Lagano taljigam po makadamima i pod Planikom me prelaze Bojan, jedan Slovenac i FLorijan, bez mog otpora.

Opet kontam da sam deveti, di mi je i mjesto. Nije da sam odustao od borbe nego nejde brze. Kod Korita me u krajcanju pritisce neki tip sa gladnim pogledom pa se odlucujem na grcevitu borbu za obranu slavne devete pozicije, jerbo ako ne ulovim Kikija i trece mjesto ukupno - imam jos jednu stvar za ganjat, biti jedini u prvih 10 na svim trkama. Kontam si da je i to zgodan "trofej", pogotovo nakon proslogodisnje kalvarije i golgote i sodome i gomore, kad sam poodustajao na pol utrka. Tako da nije dolazilo u obzir da se ne borim za svoje 9. mjesto. I onda me ipak pritisne Maik, a osjecam za vratom i onog drugog gladnog. Bacam se nizbrdo i ubrzo se vracam ispred Maika i zadrzavam na kraju 8. mjesto jer se poslije pokazalo da je neki lik ispred (moj svercer s pocetka) odustao.

Solidna sezona, povratnička, ovaj put u pravom smislu rijeci, a ne u smislu cestog povracanja sto me pratilo prosle "povratnicke" sezone. Poredak je ispao potpuno realan, rekao bih, cestitke slavodobitnicima (i muskim i zenskim). Ja sam zadovoljan, sve u svemu, da sam ipak ugrabio trece mjesto ne bi to bilo OK jer je Kiki poderao Mtb ko veliki. Ipak mi je to 9. utrka (sa Pašmanom i MtBlancom) i 530km, sa samo jednim pucanjem, tj ozljedom. Znaci ove godine sam se vratio medju zive, a nagodinu vrlo ozbiljno spremam se samo za MtBlanc pa cu i na nekoj utrci lige skinuti mozda poneki skalp mojih sadasnjih gazitelja. Rece mi MArko kasnije na cevapima da se liga ipak svodi u razumnije okvire, neke trke otpadaju, nadam se da ce tako biti. Ovo mi je too much, ne stignem se oporavljati i trenirati izmedju pa samo padam. Bude li recimo 5 utrka to bi se onda moglo opet ici na ligu. Iako, kako imam fokus na MtB sve sto ce mi smetati u tome otpada pa na ligu kao takvu i necu racunati previse. Ono sto cu sigurno ici su zabavne skrape Pasmana (ako ih bude), drage stijene Mosora (ako budu suhe), obavezno Medvednica kao centralna trka sezone prije MtB jer obozavam kako me strga (a i za Mtb mi trebaju 2 Medvednica trekinga jedan za drugim...), mozda Velebit, mozda Risnjak. Ostalo me ne vuce toliko. No o tom potom, sad sam samo jako sretan i zadovoljan da je sezona trekinga gotova (jel je, Šime?) i da mogu poceti misliti na redovne treninge, cestovne i brdske utrke koje mi vec jako fale.

Also dakle, trekeri odmarajte kosti, ne odustajte, sva ta patnja je plemenita i isplati se ici opet, odmorite i pokrpajte rane pa se vidimo u novim akcijama. I jos jedna posebna cestitka onima koji su zavrsili sve ultre - Kiki, Florijan, Mucnjak, Dudo, Pećina, Sablja i ja, od žena Bo-žena koja je samo malo zakasnila na cilj Risnjaka ali prošla sve, a zasluzni su i Senad (usprkos onoj planinarskoj na Bjelolasici ;) ),Loki i Štefanek Blaž sa po samo jednom nezavršenom ultrom , ak ima jos koji da sam ga previdio ispricavam se. To znači da sad ostaje samo Kiki sa svim ultrama, obje sezone. Skuplja ih ko svojedobno sljemenske maratone. Podsjeća me na scenu iz "Ko to tamo peva", kad onaj tip isprobava drvenu ogradu na polutrulom mostu i padne u vodu pa kad kasnije ispliva van bronhitičar kaže za njega: "Ovaj čovek je neuništiv!"

AK "MARTIN DUGO SELO" i grad DUGO SELO
pozivaju Vas na " 5. Martinski polumaraton "
Start: dana 05.11.2006.g. nedjelja u 11.00 sati kod Gradske sportske dvorane u Dugom Selu.
Staza: asfaltirana i brdovita, dužine 21,097 m brežuljkasta, po Martin bregu, kroz vinograde i pored kleti.
Startnina: STARTNINE NEMA dočekujemo vas otvorena srca
Informacije: Jadranko Kereković:098/317-014 i Miljenko Dokuš : 091/7836-588
AK "Martin Dugo selo" i grad "Dugo selo" u sklopu "Dugoselskih jeseni" i dana grada Dugog Sela organiziraju cestovnu atletsku utrku dužine 21,097 m. Staza se proteže preko Martin brega, potpuno je asfaltirana te označena. Startnine nema pa se trebate pobrinuti samo za prijevoz do Dugog Sela. Svaki učesnik dobiva okrepu, ručak u starom dvorcu restorana "Dioniz" u Dugom Selu, prigodnu nagradu te ugodno provedenu jesenjsku nedjelju.
KATEGORIJE:
muški- do 19
20-29
30-39
40-49
50-59
60-69
70-
žene- do 29
30-39
40-
Nagrade: pehari za ukupne pobjednike i medalje, za prva tri po kategorijama.
Hvala na odazivu.
Tu je karta središta grada, a ovo su kratke upute: Glavna ulica je Zorićeva, kod Gradskog poglavarstva (centar, kod sata) skrenite lijevo (za one koji dolaze iz Zagreba, a desno za one iz smjera Bjelovara) u Osječku, pa lijevo u Športsku, druga desno u Ferenčakovu (uz nogometno igralište) i po njoj 200m pa lijevo prema školi i dvorani

Dakle, besplatna utrka, gdje toga još ima? A da uz to dobijete nove, uredne svlačionice i tuševe te ručak u uglednom i pristojnom restoranu? A to sve ćete zaslužiti ako pretrčite 21km i 97m po ulicama Dugo Sela, okolo i preko Martin Brega, kroz zgodna prigradska naselja Prozorje, Graberje, Drenčec, Glavničica. S obzirom da isti dan u okolici postoje još barem dvije trke trkači imaju velik izbor. Nadamo se da su prošle 4 utrke sa 80-110 trkača na svakoj dobra preporuka da odaberete našu. Za eventualna pitanja možete mi se obratiti na e-mail , budući sam u organizaciji, tj ponovno balansiram između prijava trkača, vođenja i obrade rezultata te trčanja trke.

Dakle ovo je bilo fenomenalno iskustvo! Još mi se njiše zemlja pod nogama od silnog jedrenja i mora, još mi se ne sliježu dojmovi od mog vatrenog jedriličarskog krštenja. Počelo je pozivom paklenog_, koji sam naravno odmah objeručke prihvatio iako nemam blagog pojma o jedrenju, a sad mi se po glavi mota želja da probam još koji put zajedriti. Uopce me ne zanima nikakvo natjecanje tu, osim u vještini (a to je smisao u svemu što radimo, biti dobar u tome), rezultat ne. To mi je totalno otkriće i novost. Guštiranje u samoj vožnji, bez obzira di smo u poretku. Baš naprotiv, još mi se više svidjalo što smo varirali od možda prvih 500 do zadnjih 100 i nazad. Pa opet. Tako smo bar vidli puno brodova u prolazu i imali pogled na konvoj i sprijeda i daleko straga. Sama regata se održavala jučer u Trstu, bilo je cijela gomila brodova ( 1788 službena brojka). Fotke i detalji kasnije




A samo jedrenje, nemam previse strucnih komentara jerbo sam prvi put plovio na jedrilici. Naucio me pakleni nekim slengovskim izrazima, koje sam morao pamtiti posebnim metodama: štraji, sartije, vinč, škote, škotine, bocel, karocela, timun, argula, kaca, laška... zaboravio sam kak se zove ona ručka za vinč (manica jelda)? Jel manOvra ili manUvra? To mi je bio najzabavniji dio, kad skiper drekne manovra! to znaci okretanje smjera pod barem 90 i promjena smjera vjetra u jedra pa se brod naginje na kontra stranu nego prije. Tad dvojica na škotama (jel mi dobro ide? ili su to škotine?) genove ili genakera moraju: onaj koji je bio dole mora laškat, onaj koji je bio gore a sad bu dole mora odmah nakon toga kacat a svi ostali moraju skocit na drugi bok, onaj koji bude sad gore :)) Eto, ne moze bit jednostavnije. Pritom ne smijes past u more, moras osloboditi škot(in?)u ako slucajno zapne pri laškanju, ne svi odjednom nego pratit naginjanje broda... Sav taj rad se moze ilustrirati na fotki di se dva broda krizaju, jedan nagnut ulijevo po svojoj duzoj osi, drugi udesno. Recimo da ovaj koji nam je blizi hoce skrenut udesno, u smjer u kom vozi onaj dalji, e pa to je onda manovra. Uf.

Inace je bilo krasno vrijeme, fini vjetric, Trst prepun jedrilica (iako cujem da ih je jednom bilo i vise) i jedriličara. U sklopu regate (koja slovi za jednu od najcjenjenijih) je i sajam pa se ima toga za vidit (robe i hostesa), a i neki od brodova su medju najbrzima na svijetu. Naravno da oko njih svi bleje i sline, a neke ambiciozne sponzoruse se uspiju i prosetati tim formulama. Nase drustvance od 9 muskih se bavilo manje jedrenjem (kako ko) a vise promatranjem jurilica i clanica posade. Za to sam najvise bio zaduzen ja, jer kak nisam imao pojma o jedrenju uloga mi je bila a) ne past u more, b) ne smetat, c) pratit radnje drugih i uciti, d) fotkati. Nazalost e) paziti na udarce drugih brodova nisam bas dobro odradio jer smo imali dva sudara, jednom krivi mi drugi put oni. Brod je malo stradao, ali kad te 20-tonska mrcina nasilji direktno u bok i ne mozes ne znam kako reagirati, iako je pakleni isao probati. U toj sili brodova cesto se skuhaju guzve pa bude i tih "dodira" i onda slijedi salva psovki sa jednog na drugi brod. Prizori su bili ko u starim pomorskim bitkama, srecom nisu nastupila prekrcavanja i gusarenja i potapanja.

Plovidba tam i nazad doma je bila vecinom nocna, svodi se na pracenje karte i odabranih svjetionika, drzanje kursa, buljenja u tamu prema eventualnim preprekama u moru. To sam cak i ja uspio raditi neko vrijeme. Svidja mi se kad se jedra napušu i brod tiho klizi nagnut, mislim da cu jedriti jos koji put. E da, pentranje na jarbol je mega cool :)

Bili na Učkoj. Tamo sam saznao da je vozd trickera nekad imao kosu (dugu,, kovrdzavu!!) i brkove (švalerske)??!! Pa to je ko da mi je neko reko da je vidio kako Broj1 (Alanfordovski) hoda Kvatricem.
Otkupljujem fotografije iz tog perioda!