malo drugačiji sportovi

Krasan dan na Učkoj, krasna i uzbudljiva trka sa više promjena vodećih nego ijedna prije, valjda. Poveo je naravno Brajković, ovaj put u samtericama i izletničkom izdanju, prošetao je malo ranije do prvog skretanja i bodrio ekipu ko navijač. A vidlo mu se na faci da ga vuče da produži s nama. Naprijed je povukao Modrušan, kolko sam vidio sa svog ciljanog devetog mjesta (jer sam procjenio prije trke da sam zreo za tocno tu poziciju, nekakav umoran, samo sam se nadao da bu mozda geMpard jos malo slabiji ili bar jednako los). Nisam očekivao da ce Modri lako dobiti jer ga nema po trkama, a Marko je u naletu i još ima i osobnih motiva za uzvrat.

Iznenadilo me kad sam vidio kako se procula kratica lijevo na zavoju makadama, skoro svi (ili svi) vodeci su otisli tamo i badava mi moje manevriranje da ostanem nevidljiv u svom prvom skakanju u grmlje. No, svi su isto tako i izisli odmah na greben, nikom nije palo na pamet da ima još prečice, nikom osim meni i jednom upornom pratitelju kojem nikako nisam uspio zbrisati. Tako da na Sisol ja izbijam prvi ?! Nisam ni mislio da se to moze odrzati dugo pa gustam u trenutku i onda vrlo rado propustam Modrog naprijed, iako ne daleko, samo je koji metar ispred buduci se uspio skrsiti jednom i skoro stati na lijenog poskoka (pakleni, onaj isti od nase zadnje setnje po grebenu ispod SIkovca). Pridruzuju se moj svercer i Marko pa u vlakicu izlazimo na makadam i tu prestaje moja jurnjava. Sto se pokazalo greskom, jer da sam ih jos malo pratio ustedio bih si dobrih 10 minuta gubljenja ispod Kremenjaka (ili Kamenjaka?), gdje sam pak sreo Ljubasa, koji se odnekud stvorio iza mene. I navukao me u krivu stranu brda,skupa sa jednim Slovencem. Bas mi je krivo sto i opet nisam slusao sebe i uzeo lijepo kompas nego krenuo za nekim sumnjivim vodicem (ista greska ko i na Risnjaku, zajedno te dvije gluposti mi sad lijepo donijele drvenu medalju). I onda pod Uckom, na sedlu, vidim ispred sebe Kikija. I ne osjecam se spremnim ganjati ga uzbrdo, sto je los znak za dalje. Dok on leti uzbrdo ja se nadam da cu ga maznuti nizbrdo jer imam neku divlju poluprečicu, ali ne stižem ga, vec samo onog Slovenca koji je pratio Ljubasa. Lagano taljigam po makadamima i pod Planikom me prelaze Bojan, jedan Slovenac i FLorijan, bez mog otpora.

Opet kontam da sam deveti, di mi je i mjesto. Nije da sam odustao od borbe nego nejde brze. Kod Korita me u krajcanju pritisce neki tip sa gladnim pogledom pa se odlucujem na grcevitu borbu za obranu slavne devete pozicije, jerbo ako ne ulovim Kikija i trece mjesto ukupno - imam jos jednu stvar za ganjat, biti jedini u prvih 10 na svim trkama. Kontam si da je i to zgodan "trofej", pogotovo nakon proslogodisnje kalvarije i golgote i sodome i gomore, kad sam poodustajao na pol utrka. Tako da nije dolazilo u obzir da se ne borim za svoje 9. mjesto. I onda me ipak pritisne Maik, a osjecam za vratom i onog drugog gladnog. Bacam se nizbrdo i ubrzo se vracam ispred Maika i zadrzavam na kraju 8. mjesto jer se poslije pokazalo da je neki lik ispred (moj svercer s pocetka) odustao.

Solidna sezona, povratnička, ovaj put u pravom smislu rijeci, a ne u smislu cestog povracanja sto me pratilo prosle "povratnicke" sezone. Poredak je ispao potpuno realan, rekao bih, cestitke slavodobitnicima (i muskim i zenskim). Ja sam zadovoljan, sve u svemu, da sam ipak ugrabio trece mjesto ne bi to bilo OK jer je Kiki poderao Mtb ko veliki. Ipak mi je to 9. utrka (sa Pašmanom i MtBlancom) i 530km, sa samo jednim pucanjem, tj ozljedom. Znaci ove godine sam se vratio medju zive, a nagodinu vrlo ozbiljno spremam se samo za MtBlanc pa cu i na nekoj utrci lige skinuti mozda poneki skalp mojih sadasnjih gazitelja. Rece mi MArko kasnije na cevapima da se liga ipak svodi u razumnije okvire, neke trke otpadaju, nadam se da ce tako biti. Ovo mi je too much, ne stignem se oporavljati i trenirati izmedju pa samo padam. Bude li recimo 5 utrka to bi se onda moglo opet ici na ligu. Iako, kako imam fokus na MtB sve sto ce mi smetati u tome otpada pa na ligu kao takvu i necu racunati previse. Ono sto cu sigurno ici su zabavne skrape Pasmana (ako ih bude), drage stijene Mosora (ako budu suhe), obavezno Medvednica kao centralna trka sezone prije MtB jer obozavam kako me strga (a i za Mtb mi trebaju 2 Medvednica trekinga jedan za drugim...), mozda Velebit, mozda Risnjak. Ostalo me ne vuce toliko. No o tom potom, sad sam samo jako sretan i zadovoljan da je sezona trekinga gotova (jel je, Šime?) i da mogu poceti misliti na redovne treninge, cestovne i brdske utrke koje mi vec jako fale.

Also dakle, trekeri odmarajte kosti, ne odustajte, sva ta patnja je plemenita i isplati se ici opet, odmorite i pokrpajte rane pa se vidimo u novim akcijama. I jos jedna posebna cestitka onima koji su zavrsili sve ultre - Kiki, Florijan, Mucnjak, Dudo, Pećina, Sablja i ja, od žena Bo-žena koja je samo malo zakasnila na cilj Risnjaka ali prošla sve, a zasluzni su i Senad (usprkos onoj planinarskoj na Bjelolasici ;) ),Loki i Štefanek Blaž sa po samo jednom nezavršenom ultrom , ak ima jos koji da sam ga previdio ispricavam se. To znači da sad ostaje samo Kiki sa svim ultrama, obje sezone. Skuplja ih ko svojedobno sljemenske maratone. Podsjeća me na scenu iz "Ko to tamo peva", kad onaj tip isprobava drvenu ogradu na polutrulom mostu i padne u vodu pa kad kasnije ispliva van bronhitičar kaže za njega: "Ovaj čovek je neuništiv!"