malo drugačiji sportovi

Sad vec nesto manje, ali proteklih dana... Kvadri, duboko duboko, skroz do kosti. Listovi, nesto manje. Stopala, odozgora i odozdola. Potkoljenica. Stražnja loža. Guzica. Pogotovo desna. Vrh skalpa! Leđa. Križa. Jedva sam uspio zaspati u subotu, a u nedjelju cijeli dan samo se vrtio po krevetu kukajuci, kad se sve skroz ohladilo. Štenge, uf. Poooolako, čak ne na rikverc, ko neki poslije zadnjeg ZG-maratona. Prsa, od navlacenja i usisavanja prokletog novog bidona. To je sigurno onaj isti model kojeg je svojedobno psovao Kiki, spominjuci "sisajuće mišiće". Oči me bole!

Al bar me ponos ne boli. Sve sam podredio glavnom cilju - da završim Medevnicu trek, nakon lanjske havarije. Toliko sam kočio i pazio da sam na kraju sačuvao dosta snage pa mogao i potrčati na Bažulovki hvatajući Anu i onda dalje marširati bez brige i guštajući u finišu trke. Sva sreća, jer sam imao četvoricu za vratom pred kraj trke. I da, placebo i autohipnoza i slicna sranja stvarno funkcioniraju - na ravnim potezima staze 12 (jel 12 ta što ide od iznad Medvedgrada prema vrhu) sa bliskim pratiocima pomislio sam si "pa ovo bi trebalo trcat, ako cemo se boriti za 5. mjesto!". Ali kvragu ko ce vise trcati nakon sto me spust na Pilanu potrgao?? I onda sam si isfurao spiku da sam tek došao na stazu, da sam na nedjeljnom treningu, da mi nije ništ. I krenuo trčat! Nisam mogao vjerovati, stvarno djeluje! Pomogao je i red bull i puna šaka odvratnih junk gumenih bombona koje sam nabio u usta. Nafiksao se šećerom i odletio do vrha pjevajuci. Mislim da se ostavljam cokoladica i barova. 2 red bulla, smece-gumeni-bomboni, dva sendvica sa sunkom ili zimskom i sirom, kikiriki. Meni je zlo od cokoladnih barova i bljutavih energetskih napitaka. Bljak.

Bilo je veselo, zanimljivo, teško preko svake mjere. Zasad ukratko poredak prvih 15-tak, kolko sam pokupio usput.
1. Brajković, 2. Šivak, 3. Rajković, 4. Perković, 5. Ferenčak, 6. Šuica, 7. Mučnjak, 8. Filipović, 9. Ribić, 10. Tomc, 11. Hutinec, 12. Čurić. Ana ješovnik je ukupno stigla 6., ali kak se boduje odvojeno M i Ž, tak navodim i ovaj poredak. Ukunpo u ligi, ak sam dobro izračunao, javite ak kaj fali, samo prvih 10, izgleda ovak:



Borba za prva tri mjesta je bila najzanimljivija, 2 minute dijele 2. od 1. i 5min. 3. od 2. Onda mirno 4. mjesto pa velika tučnjava za 5. Ja držao od Kraljevog vrha, prešli me Mučnjak i Ribić prije Pilane, otišli mi 5min. Na Pilani stigao me i Šuica, a Filipović nas gledao par minuta iza nas. Prečicom do stupa 6 vraćam sve nazad, ali na knap, M i R su samo minutu iza. Slično ostaje i na Medvedgradu, jer sam malo fulao ulaz u drugu prečicu pa sam tu spušio inače sigurnih 4-5 minuta prednosti. Niti 2-3 minute iza ove dvojke stižu i Š i F. Dakle svi mi dašću za vratom za 5. mjesto. Zato sam morao po prvi put na trci raspaliti baš jaki tempo pa do vrha imam 13 minuta pred Š., usput prešavši i Anu. Super sam zadovoljan! Očekivao sam prije trke jedva ući u 10. Super nastupi Šuice i Mučnjaka, a dobri i Dudo i Ribić. Ovima naprijed sve čestitke, prokleto teška trka, treba to završiti!

simpa tekst sa prvim dojmovima i fotkama na adventure sportu
fotke na Trickerima
Tekst, fotke i video (jeee!) na Pustolovima

Ajmo komentirat kaj bu bilo. Opce predvidjanje je da su dobri trkaci u prevelikoj prednosti. Ja se nisam utrkivao na sljemenskim ligama vec pune 2 godine, a nekad sam bio ne-loš, plus proslogodisnje mucenje sa zdravljem - i dosegnuto dno konde na medvednici kad sam crko nacisto na pocetku Bazulovke i odustao pol sata prije kraja (!). Sve skupa tesko da bum se usudio ici na sve ili nista ovaj put. Ipak treba zavrsiti konacno tu Medvednicu. S druge strane postoji tu par "kratica". Ali na njima za ostvariti profit treba se bas divlje sjuriti nizbrdo, onak po terenu. Rizici su veliki, dobiti ne toliko. Ali ipak.

Gorilko se vec nesto izvlaci da nije u kondi, strganog ritma zbog ozljeda, a bio bi prirodni kandidat za uzvratni okrsaj sa kozama. Gempard ce sigurno ici ko i lani, pametno u tempu, pa sto ispadne, tj puhati za vratom vodecima koji onda nemaju pravo na vecu pogresku. Ocekujem pojavu nekog od jakih brdskih trkaca i mogucu trkacku borbu. Ja se dakle ovaj put necu zaletiti, jer prvenstveno ciljam doci do kraja (u prvih 10), ali kad vidim nizbrdicu nosnice mi se agresivno sire. Dakle uphill polako, downhill banzaii! Slovenci? Oni su mi nepoznanica, a slutim da ce uskoro to prestati biti, jer se cini da se nekoliko dobrih zapalilo za nasu trek ligu. Perkovic, Gotal? Prvi je navodno u dobroj kondi, a uvijek je bio u vrhu i sad trazi osvetu za Mosor, dok drugi ima uzlazni trend konde iako nije vrhunski trkac. Tu su negdje, u konkurenciji. Dakle, 2 jarca, tricker, Rijecani... i sigurno poneko veliko iznenadjenje ove godine.
Jedva čekam. Ajmo laprdat o trci

Umjesto mučenja nogu po Sljemenu, na Borošinoj trci, odlučih štediti noge za puno zanimljivije mučenje slijedeći vikend. Pa kako ne mogu mirovati moram trošiti nešto drugo, izbor je pao na ruke. Tj veslanje. Po moru. u DAGu, sit-on-top dvosjedu kakav je sveprisutan na Terri incogniti i brojnim pustolovnim trkama. Teška mazga, s kojom je lako upravljati, ali nije baš brz. Ekipa je sastavljena od Pustolova i pratećih penjačkih pripravnica iz HPD Željezničara, a destinacija je moj davni san - otočić Plavnik, smješten između Krka i Cresa. Polazak je iz Punta, sa plaže odakle već 20-tak godina svako ljeto mjerkam taj pusti otok i sanjarim kako cu jednog dana veslati na njega, kad budem dovoljno velik za to. Ispostavilo se da sam u međuvremenu narastao dovoljno za taj zalogaj. No da ne bi bilo dosadno unajmio sam si gorilu koja ce veslat dok cu se ja izlezavat - tako da je mjesto kormilara zauzeo Denis iz Pustolova, aka MoMak.

Vrijeme je bilo lila, najavljeno je neko jugo pa smo malo sumnjicavo mjerkali vjetar i valove, jer ipak se radi o veslanju preko prilicno sirokog zaljeva sa cudljivim vjetrovima. Zato odmah organiziram i eventualno spašavanje, tj obavjestavam frenda koji vozi turiste okolo di cemo biti, ako zagusti. Na kraju je vrijeme ispalo skoro savrseno, sunce napola skriveno iza paperjastih oblaka, povremeno grije pa se opet skrije, vjetric i valovi taman da ne bude monotono, a opet ne preopasno. I krenusmo mi, negdje oko podne, dok se ostatak ekipe presaltao na pentranje po krckim stijenama.

Prvo odrediste je hrid Kormat, na kojem se gnijezdi poveca kolonija galebova. Cim smo pristali i pokazali namjere da malo prosetamo otocicem digla se strasna graja i par stotina pticjih roditelja u brizi valjda za svoja gnijezda/jaja skrivena u travi pocelo je leprsati oko nas, a neki se bome i zaletavati u brisucem letu. Ste gledali Hitchcock-a i njegove "Ptice"? Ovo je bilo vrlo slicno, pa smo se ostavili istrazivanja u stilu Davida Attenborougha da ne bi bio pravi survival. Zabili smo zastavu na otocic (=popisali se), progalsil istijenu osvojenom i otisli dalje, oploviti obliznji Plavnik kanalom uz Cres. Krasne stijene sa te strane, ima mjesta za bouldering iz mora, uzbudili par interesantnih ptica koje se gnijezde po liticama, npr tko bi tu ocekivao gradske golubove, izgleda da ovi sa Trga Bana Jelacica tu imaju vikendice, poput brojnih zagrepcanaca na obliznjem Krku. Poneki primjerak je licio na supove, a i neke lijepe, elegantne grabljivce tu operiraju. Nista od dupina ovaj put, nazalost, inace ih ima.

Na najuzem dijelu kanala je svjetionik na Plavniku (skoro na njegovom najzapadnijem rtu) pa uocivsi da smo tako blizu Cresa rekosmo si ajmo mi malo skocit preko, kad smo vec tu. I tako dodjosmo i na Cres, uz nervozno ogledavanje i zivahno veslanje, jer tuda pice svi brodovi na relaciji Rijeka-sve ostalo na jugoistok Jadrana. Medju njima i brzi hidrogliseri, pa ne bi bilo zgodno da nas ulove na pol kanala.

Stigavsi na Cres morali smo osvojiti i neko brdo pa smo se uspentrali do neke rusevine koju smo snimili odozdola, te sa tog krasnog vidikovca ugledasmo i brod mog frenda kako stize iza ugla Plavnika i nosi nase narucene hladne pive - koje sad vise necemo dobiti jer nismo na dogovorenom mjestu. Damn. Inace po cijeloj juznoj strani Plavnika ima samo jedno mjesto donekle uredjeno kao pristaniste, sa tri jahte nutra sparkane, u jos jednoj uvali sretosmo neke ronioce i jos se dva tri gumenjaka zaletjela do nas cudit se cudom sta mi tu radimo. Sve ostalo je pusto u ovo doba godine. Tek tu i tamo koje jedro na pucini.
Veslajuci na sjever pa istok oko rta Plavnika malo nas je zapuhao jaci vjetar pa smo ubrzo krenuli pristati na otok i planirano trekanje po njemu. Tu nas je prestigao jos jedan turisticki brodic sa vrlo zacudjenim ljudima na njemu i jednom srdacnom i jedrom valjda tur-voditeljicom. Koja se sva uzmahala, tolko da smo zamalo okrenuli camac na tu stranu.



Treking je bio pun iznenadjenja. Snimili smo, prvo iz satelita (google earth) a onda i sa Kormata da tam ima i neka kucica pa smo je probali naci. Usput smo se totalno iznenadili pitomoscu unutrasnjeg platoa Plavnika, to su livadice i travica ko u samoborskom gorju. Tu i tamo poneka ovca i gomila njihovih utabanih staza. I nista i niko vise. Kucica se pokazala u skladu sa idilom ovog rajskog otoka, vrlo ubava i romanticna. A onda kroz granje ugledasmo i nesto potpuno neocekivano, naime stari ruski dzip, pljunuti onaj moj iz Kirgistana sa povratka s Lenjina. A sta kog vraga ti radis tu? Ne vidjevsi odakle se mogao stvoriti odlucismo istraziti tajnu cestu koja vodi skoro preko samog vrha otoka, prema svjetioniku, uzduz cijelog hrpta. Nekako sam ocekivao plantazu indijske konoplje, ali nista takvo prakticno, namjena ceste i auta je ostala nedorecena. Ovce, vuna? Ili ipak, negdje, neko divlje bilje? Probismo se nazad sa cestice kroz pikavu makiju do kajaka i kao idemo doma, kasno je. Iza ugla ugledamo Mali Plavnik, omalenu hrid i naravno da smo otisli i tamo "zabit zastavu". Uslijedilo je krasno nocno veslanje po bonaci prema svjetlima Punta.




30km finog veslanja, 10km lijepog istrazivackog trekinga (otok je inace 6x2km po osima). Na suncu i divnom morskom zraku. Predivan izlet. Hvala na drustvu, Pustolovi! Fotke slijede tokom dana.

Janko zove na prvu brdsku trku, sjajna, tradicionalna, legendarna Trg-Sljeme. Zašto ja nikad nisam to trčao? Nemam pojma, ali sad hocu. Slijedi Jankova uvodna riječ, pa raspis

U nedjelju (14.05.) starta Hrvatski kup planinskog trčanja, koji od ove godine ima i generalnog pokrovitelja, pa se shodno tome i zove SALOMON CROATIA CUP. Fond nagrada je dramatično porastao za svaku pojedinu trku, ali i za ukupni poredak. U prilogu je raspis za prvu trku SLJEME i profil staze. Kao tehnički rukovoditelj kupa pozivam vas da svojim učešćem još malo pridonesete ovoj atletskoj grani koja je uspjela zaživjeti u nas u proteklih par godina.
Molim webmastere konkurentnih (ali i prijateljskih) klubova da objave ovaj raspis na svojim klupskim stranicama.
Za sva pitanja glede te trke i samog kupa slobodno me kontaktirajte putem maila ili na 091/503-2734.
Kup ćemo za sad pratiti na stranicama www.sljememarathon.hr (rezultati, poredak, pravila, izvještaji) dok se ne oformi službena stranica HUCIPT-a (udruge za cestovno i planinsko trčanje). A naravno i u Maratoncu u kojem će izaći izvještaji i rezultati sa svih osam ovogodišnjih trka.
Dragan Janković

1. SLJEME

START: 11.00 sati na Jelačićevom trgu u Zagrebu (kod Bakačeve ulice). Sudionici koji žele stazu proći hodom imaju start na istom mjestu u 10.00 sati. CILJ: Televizijski toranj na Sljemenu, najvišem vrhu Medvjednice. TRASA: Jelačićev trg › Kaptol › Nova Ves › Gupčeva Zvijezda › Ksaver › Gračanska cesta › Tunel › Donja stanica Žičare › Vila Rebar › Leustekov put › Adolfovac › Vrata Šumarije › Trasa žičare na Bijeloj livadi › TV-toranj. Staza ide prvih 6 kilometara gradskim ulicama, a zatim planinarskom stazom. Označen je svaki kilometar a skretanja i smjerovi s tri strelice bijele boje. DUŽINA STAZE: 13,7 km VISINSKA RAZLIKA: 920 m REKORDI STAZE: Muškarci - Ivica Škopac 1:00:39 (2005) Žene - Veronika Jurišić 1:14:28 (2002) ŠTAFETE: Osim pojedinačne muške i ženske konkurencije, postoji i štafetna utrka u tri kategorije - muškoj, ženskoj i mješovitoj. Smjena je na 7. kilometru kod Žičare. STARTNINA: 60kn pojedinci, 120kn štafete. Trka će se održati bez obzira na vremenske uvjete!
NAGRADE: M+Ž (Salomon bonovi) 1. 1500kn 2. 1000kn 3. 800kn 4. 600kn 5. 400kn Pehari za prvo troje u muškoj i ženskoj konkurenciji, prve tri muške (4 člana) i ženske ekipe (3 članice), prve tri muške, ženske i mješovite štafete te najstariji i najmlađi učesnik. Prva tri u sljedećim starosnim kategorijama (muškim i ženskim) dobivaju medalje: do 18; 19-24; 25-29; 30-34; 35-39; 40-44; 45-49; 50-54; 55-59; 60-64; 65-69; 70-74; 75-79; 80-84, 85-89. Za sve sudionike je osiguran: prijevoz odjeće do cilja, startni broj, okrepne stanice na 7., 10., 12. km i cilju, topli obrok na Sljemenu, besplatna tombola, besplatni prijevoz žičarom u grad, prigodna majica i diploma.

Hrvatski kup planinskog trčanja
SALOMON CROATIA CUP
14.05. Sljeme
17.06. Učka
24.06. Ivančica
02.07. Korita
15.08. Veliko Rujno
27.08. Sljemenski maraton
30.09. Sveti Rok
29.10. Japetić

NAGRADNI FOND ZA KONAČNI PLASMAN U KUPU (M+Ž) (u bonovima Salomona)
1. 6000 kn, 2. 5000 kn, 3. 4000 kn, 4. 3000 kn 5. 2000 kn 6. 1600 kn 7. 1300 kn 8. 1100 kn 9. 900 kn 10. 700 kn

Nikad nisam dobio tolko batina na nekoj treking utrci! Ovo je bilo usporedivo sa najboljim pustolovnim trkama, kad su se brojile kosti na kraju. U samom startu (nisam crko nego "razumno usporio", kravoje, grr ;) ) sam shvatio da su koze nabrijane i da ih treba pratiti sa malog odstojanja, tipa "we shall not risk another frontal attack". I sve je bilo fino i kontrolirano, drzao se ja pametnog 5-6 mjesta dok nisam otisao na jedno pisanje kod Debelog brda i nakon toga prekratio jedan komadic do Perkoviceve majice "tamo malo nize". To malo nize kud su me navukli Mauricio, Perko i jos jedan se pokazalo "prenisko", to drustvo je fulalo skretanje i otislo dole prema Lugarnici. Jebem li vam, trk nazad gore na greben popreko! A tamo vec nas presisao Gotal i stigla dva Slovenca iz Brezica. To je bilo drustvance koje se dalje rotiralo medjusobno sve do iza Kabla, kad se razislo, svaki na svoju stranu. Tu je iz magle izronio i Gotal proganjan savjescu da ipak proba jos jednom nac zig, nakon sto je bio na vrhu i spustio se na pol spusta. Ma di ces ti, trk nazad, nema ziga! To ga je vjerojatno kostalo treceg mjesta na kraju. E moj Mario, koja steta.

U medjuvremenu dok se drustvo rotiralo po grebenu ja sam uspio zabit stopalo u neku rupu, naravno ono jednom davno slomljeno, i opicio se zestoko u prst na nozi, naravno jedan od onih nekad slomljenih. Auuuu! Nije valjda opet puk'o??!!! (jos nisam siguran, mislim da ipak nije, nije crn, samo ljubicast). Nakon toga sam si zabio stijenu u drugu nogu, prolio dva tri deci krvi, odmah se jos postrance poskliznuo i kresnuo clankom po kamenu. Sve ovo se izdogadjalo jer smo uletili u oblak i kisu i stijene su iz dotad fino suhe podloge presle u vec gadno sklisku. A ja i dalje jurcao istom brzinom kao da je suho. Dobivsi tako po pi*** nekoliko puta odlucio sam drasticno usporiti jer vise mi Nikeice nisu drzale kako spada. Na prvom spustu sa Kabla vec sam izgubio svako povjerenje u obucu i vrlo penzionerski presao u rekreativnu kategoriju, odbacivsi sa gnusanjem pomisao da se naganjam za neko mjesto u poretku. Postao sam zabrinjavajuce razuman u zadnje vrijeme?! Osigurana su mi solidna deseta-dvanaesta mjesta tom taktikom. Nakon Botajne me stigao i Florijan, s kojim onda fino joggiram dalje po livadicama ispod Kozika. Podno Kozika prozivljavam uspomene na proslogodisnje mrcvarenje i grceve, prepoznajem mjesta di sam gubio minute i medalje. Sada pjevajuci skoro da trckaram na Kozik. Napredak u kondi je ocit! Jako sam sretan s tim detaljem, ipak jos nisam za staro zeljezo izgleda. I nije stvar samo u idelanim klimatskim uvjetima za trcanje (osim podloge), nego u necem dubljem.Iskreno se nadam. Ali ne bih ni rekao da sam revitaliziran, nego samo mozda reanimiran. Nejde od mrtvaca samo tako do zivog trekera, medjufaza je treker-frankenstein. To sam sada. Jer, napravim li samo malu gresku u klopi i tekucini i opet sam krepos, ko sto se desilo na KICu prosli vikend npr. Prepustio sam 3-4 mjesta u poretku bez borbe, u strahu za svoje noge. Cudna utrka. Psovao sam tenisice koje sam prije toga uzdizao u nebesa, za suhu stijenu su najbolje na svijetu, na ovoj klizaljki bi i neke s placa bile bolje. Ili iste.

I tak s Florijanom do Kozika i prema spustu. Tu rekoh ajde ti, ja cu po penzionerski. Malo (puno) gubljenja po varijantama staze prema Skocibama (tu se nikad nisam ne-izgubio, postoji li uopce neprekinuta markacija dolje?), vrrrrlo penzionerski dole na sve cetiri, a bome i na guzici, stize me opet cak i sad vec spaljeni Bojan Slovenac-u-gojzericama, koji je ipak iskusan alpinac pa se spusta brze od mene guzicara. Na Sv.Ivanu (konacno van iz jebenih mokrih stijena, mrzim ih kako su me prebile ko macku!) cujem da je Bojan nekih 3-4 (a cini mi se i 5) minute ispred mene. Ha! Konacno prilika za naplatu svih patnji s klizavog sranja odozgora, konacno osveta! Odmah u veselo trcanje i do Mile Gojsalice sam mu na minutu dvije. Na zavoju kod tunela me je skuzio pa se dobro strmoglavio po stazi ali cim smo opet dosli do asfalta slijedila je egzekucija. Ha! Nemilosrdno sam se izgustao i potpuno svjez (!) dosao do cilja kao 6. Nikad jos nisam zavrsio trku tako odmoran. To samo govori kako sam se fino odmarao na spustu, grrrrr. Ne sjecam se sporijeg silaska sa neke planine. U brbljanju na cilju zbrajam na prste ko je koji i vidim da Silvo, drugi Slovenac, nije ni u jednoj kombinaciji. A tu je. Pa kaj sutis ti, jel ti ja moram pitat kaj je bilo. On se izgubio, pa prosao kroz grad, dosao na cilj s neke druge strane, dao sutke papiric, a vesela druzina (ajd ti pisi, necu, ajd ti,necu... ajd ti curo koja si slucajno naisla) na cilju zaduzena za pisanje ga nije registirala. Pa onda prearacunavanje i dogovor koji ce bit, na kraju mu je dano utjesno 4. mjesto. A on slijeze ramenima sa sramezljivim smjeskom. Ajd dobro, ako je tebi svejedno... Time ja zavrsavam 7. Cestitke svima, narocito dvojcu koji je skinuo rekord, posebno pobjedniku naravno. Mauricio je odlicnom taktikom i stalno dobrim tempom zgrabio uspjeh (trekerske) karijere, slijede Silvo i vrlo dobri Florijan, a onda nesretni Gotal-idem-ja-jos-jednom-na-Kabal. Iza miroljubivog hare krishna mene i Bojana-u-gojzericama nekako nezainteresirano (razocarano?) joggiraju dva lanjska divlja praseta iz AK Sljeme. Onda slijedi red starih solidnih trekera, kapcu prve cure, pracene odlicnim paklenim_ (koji je ocito usvojio taktiku "prati žene, slijedi im guze" kojom sam ja godinama redovno završavao polumaratone iza prvih žena, dok iste nisu postale prebrze). Ana dobila Dariju, pakleni_ nekako zavrsio izmedju njih. Sigurno bi on i Jagodu ukljucio u drustvo ali ona nije bila za grupne zabave pa je stigla ipak malo kasnije. Pocinju stizati i ranjenici s Neretve, tj Cetine. Prvo razbijeni Perko sa izlozenim dokazom i razlogom tragedije, u obliku malo neprepoznatljivog koljena, pa podrapani Cimerman koji je naisao na nekog veceg od sebe negdje na grebenu, pa celicnom voljom ipak regularno zavrsio Dudo Filipovic koji je negdje usput sreo prezimenjaka Mirka i nesto mu ruzno rekao pa dobio svoje po faci. Nadam se da je bio svjestan kud je dosao i zasto jer je izgleda (opet! stari pustolovi sjetit ce se kako je zmazao stijenu na prvoj Bjelolasici) zarovao glavom po kamenju.

Ukupni dojmovi, ukratko. Prokleta steta da nije kisa malo pricekala,ili da nismo startali ranije, kako rece legenda Pejša. Izuzetna vaznost drzanja tenisica, materijal je stosta odlucio u poretku. Dobih zestoke batine. Osjecam se prilicno dobro, mozda cu ipak uzivati u ovoj sezoni. U solidnih prvih 5-10 stalno, osim ak se zalomi neki posebno dobar dan. Zasto smo platili 100 kuna startnine? Poskupljenje prema lanjskoj trci nicim nije bilo opravdano. Prorijedeni redovi osoblja na cilju, koji su regrutirali slucajne prolaznike i trkace u sluzbu zapisivanja rezultata - nedopustivo. Nadam se malo boljoj organizaciji ove karizmaticne trke slijedece godine. Dajte platite mi kotizaciju i cevape i dobit cete kompjutersku obradu rezultata na licu mjesta. Ovo je malo prenonsalantno za utrku takvog ugleda. Dobar fajt u zenskoj konkurenciji i odlican rezultat u teskim uvjetima muskih. Dominacija Istrijana. Postavljena je pozornica za ovogodisnju Trek Ligu, rukavica izazova je bacena u lice, Istra natrljala nos Zagrebu. A tu je i Rijeka. Sto ono rekoh, geMparde, o branjenju vs osvajanju? Stvar je u motivaciji za zimske treninge. Njima se jednsotavno puno vise da raditi za naslov. Sad ce Medvednica pokazati kako su snage stvarno rasporedjene ove godine.

Bio je to jos jedan spektakularni Mosorski planinarski maraton. Kad je slijedeci, prijavljujem se odmah sad.