Marketing
Veslačka turneja 5 otoka
Umjesto mučenja nogu po Sljemenu, na Borošinoj trci, odlučih štediti noge za puno zanimljivije mučenje slijedeći vikend. Pa kako ne mogu mirovati moram trošiti nešto drugo, izbor je pao na ruke. Tj veslanje. Po moru. u DAGu, sit-on-top dvosjedu kakav je sveprisutan na Terri incogniti i brojnim pustolovnim trkama. Teška mazga, s kojom je lako upravljati, ali nije baš brz. Ekipa je sastavljena od Pustolova i pratećih penjačkih pripravnica iz HPD Željezničara, a destinacija je moj davni san - otočić Plavnik, smješten između Krka i Cresa. Polazak je iz Punta, sa plaže odakle već 20-tak godina svako ljeto mjerkam taj pusti otok i sanjarim kako cu jednog dana veslati na njega, kad budem dovoljno velik za to. Ispostavilo se da sam u međuvremenu narastao dovoljno za taj zalogaj. No da ne bi bilo dosadno unajmio sam si gorilu koja ce veslat dok cu se ja izlezavat - tako da je mjesto kormilara zauzeo Denis iz Pustolova, aka MoMak.
Vrijeme je bilo lila, najavljeno je neko jugo pa smo malo sumnjicavo mjerkali vjetar i valove, jer ipak se radi o veslanju preko prilicno sirokog zaljeva sa cudljivim vjetrovima. Zato odmah organiziram i eventualno spašavanje, tj obavjestavam frenda koji vozi turiste okolo di cemo biti, ako zagusti. Na kraju je vrijeme ispalo skoro savrseno, sunce napola skriveno iza paperjastih oblaka, povremeno grije pa se opet skrije, vjetric i valovi taman da ne bude monotono, a opet ne preopasno. I krenusmo mi, negdje oko podne, dok se ostatak ekipe presaltao na pentranje po krckim stijenama.
Prvo odrediste je hrid Kormat, na kojem se gnijezdi poveca kolonija galebova. Cim smo pristali i pokazali namjere da malo prosetamo otocicem digla se strasna graja i par stotina pticjih roditelja u brizi valjda za svoja gnijezda/jaja skrivena u travi pocelo je leprsati oko nas, a neki se bome i zaletavati u brisucem letu. Ste gledali Hitchcock-a i njegove "Ptice"? Ovo je bilo vrlo slicno, pa smo se ostavili istrazivanja u stilu Davida Attenborougha da ne bi bio pravi survival. Zabili smo zastavu na otocic (=popisali se), progalsil istijenu osvojenom i otisli dalje, oploviti obliznji Plavnik kanalom uz Cres. Krasne stijene sa te strane, ima mjesta za bouldering iz mora, uzbudili par interesantnih ptica koje se gnijezde po liticama, npr tko bi tu ocekivao gradske golubove, izgleda da ovi sa Trga Bana Jelacica tu imaju vikendice, poput brojnih zagrepcanaca na obliznjem Krku. Poneki primjerak je licio na supove, a i neke lijepe, elegantne grabljivce tu operiraju. Nista od dupina ovaj put, nazalost, inace ih ima.
Na najuzem dijelu kanala je svjetionik na Plavniku (skoro na njegovom najzapadnijem rtu) pa uocivsi da smo tako blizu Cresa rekosmo si ajmo mi malo skocit preko, kad smo vec tu. I tako dodjosmo i na Cres, uz nervozno ogledavanje i zivahno veslanje, jer tuda pice svi brodovi na relaciji Rijeka-sve ostalo na jugoistok Jadrana. Medju njima i brzi hidrogliseri, pa ne bi bilo zgodno da nas ulove na pol kanala.
Stigavsi na Cres morali smo osvojiti i neko brdo pa smo se uspentrali do neke rusevine koju smo snimili odozdola, te sa tog krasnog vidikovca ugledasmo i brod mog frenda kako stize iza ugla Plavnika i nosi nase narucene hladne pive - koje sad vise necemo dobiti jer nismo na dogovorenom mjestu. Damn. Inace po cijeloj juznoj strani Plavnika ima samo jedno mjesto donekle uredjeno kao pristaniste, sa tri jahte nutra sparkane, u jos jednoj uvali sretosmo neke ronioce i jos se dva tri gumenjaka zaletjela do nas cudit se cudom sta mi tu radimo. Sve ostalo je pusto u ovo doba godine. Tek tu i tamo koje jedro na pucini.
Veslajuci na sjever pa istok oko rta Plavnika malo nas je zapuhao jaci vjetar pa smo ubrzo krenuli pristati na otok i planirano trekanje po njemu. Tu nas je prestigao jos jedan turisticki brodic sa vrlo zacudjenim ljudima na njemu i jednom srdacnom i jedrom valjda tur-voditeljicom. Koja se sva uzmahala, tolko da smo zamalo okrenuli camac na tu stranu.
Treking je bio pun iznenadjenja. Snimili smo, prvo iz satelita (google earth) a onda i sa Kormata da tam ima i neka kucica pa smo je probali naci. Usput smo se totalno iznenadili pitomoscu unutrasnjeg platoa Plavnika, to su livadice i travica ko u samoborskom gorju. Tu i tamo poneka ovca i gomila njihovih utabanih staza. I nista i niko vise. Kucica se pokazala u skladu sa idilom ovog rajskog otoka, vrlo ubava i romanticna. A onda kroz granje ugledasmo i nesto potpuno neocekivano, naime stari ruski dzip, pljunuti onaj moj iz Kirgistana sa povratka s Lenjina. A sta kog vraga ti radis tu? Ne vidjevsi odakle se mogao stvoriti odlucismo istraziti tajnu cestu koja vodi skoro preko samog vrha otoka, prema svjetioniku, uzduz cijelog hrpta. Nekako sam ocekivao plantazu indijske konoplje, ali nista takvo prakticno, namjena ceste i auta je ostala nedorecena. Ovce, vuna? Ili ipak, negdje, neko divlje bilje? Probismo se nazad sa cestice kroz pikavu makiju do kajaka i kao idemo doma, kasno je. Iza ugla ugledamo Mali Plavnik, omalenu hrid i naravno da smo otisli i tamo "zabit zastavu". Uslijedilo je krasno nocno veslanje po bonaci prema svjetlima Punta.
30km finog veslanja, 10km lijepog istrazivackog trekinga (otok je inace 6x2km po osima). Na suncu i divnom morskom zraku. Predivan izlet. Hvala na drustvu, Pustolovi! Fotke slijede tokom dana.
Post je objavljen 15.05.2006. u 13:22 sati.