malo drugačiji sportovi

Kaže na AS-u da je prijavljenih 180! Dakle pred nama je najveći treking ikad, po broju sudionika! Iskreno - nisam se nadao da bu nas toliko, ali se istovremeno ni ne čudim. Nema startnine (to je veliki plus, mislio tko što hoće o tome, ali to je tak), termin je odličan, kad još nema drugih velikih utrka, a svi gladni trke nakon zimske pauze, lokacija je nova, izazovna i privlačna (more!!!), a veliki vjetar u ledja je definitivno veliki uspjeh prve treking lige. Meni je super drago da je ta liga uspjela, pokret se omasovio, bilo je sjajnih utrka, napetih raspleta, junaka, tragičara, iznenadjenja, rekorda i svega ostalog, a čak smo i afere izbjegli. Zasad sve dakle štima i sa veseljem svi jedva čekamo slijedeći vikend, da vidimo tko je kaj radio od Učke. Mene toliko svrbe tenisice da se okrećem tradicionalnoj zabavi - prognozama.

Prvo, medju toliko ljudi na startu sigurno će se pojaviti i nekoliko novih dobrih trkača. Ne znam kojih, ali očekujem jurnjavu od starta, neće to biti šetnja. Od starih njuški, pretpostavimo da će svi doći, na ovom terenu favoriziram Elvira (a uz njega i Florijana) - zbog teškog terena, nešto orijentacije, coasteeringa..., pošto je dosta i makadama u prvi plan iskače i Marko Rajković, pretpostavka je da će oštre granice bojnog polja (more, jel) pomoći kod orijentacije. Šivak je isto u prvoj grupi kandidata, iako ne znam kakav je po oštrom obalnom kamenju (kakav si po kamenju Gemparde?), nekak se ne sjećam da je hvalio slični Mosor previše. Perković je isto tu negdje. Budući ne poznam teren ne bih se usudio detaljno prognozirati raspored ove petorke, ali slutim da bi moglo prevagnuti u korist Elvira i/ili Florijana zbog očekivanih komplikacija po makiji i kršu, koji će poništiti veliku trkačku prednost Rajkovića. Ha, ko da radim na kladionici. Stvarno, zašto nemamo kladionicu? Evo, ja se kladim u pivu da će E ili F pobijediti M. Tko prihvaća okladu?

Zašto se držim samo ove grupe kao favorita? Prvo, dužina je respektabilna, 40km nije za zanemariti, trkači staž i brojni kilometri u nogama su velika prednost, kao i iskustvo sa drugih sličnih utrka. Zato ne vjerujem da će niotkud iskočiti neko veliko domaće iznenadjenje, poznavao on teren koliko hoće, iako je to dobra tradicija da tu i tamo domaći igrač bude visoko gore na kraju. Morali bi se ovi stari igrači jako pogubiti da ih netko domaći mazne. Iskustvo u coasteeeringu bi moglo biti ključno, ako je teren stvarno težak koliko mislim da je i ako je dovoljno tog teškog dijela u trci. Mogući konkurenti su svakako ona dvojica sa Učke. Ali malo iza ove grupe jer ne znam kakvi su sa orijentacijom na novom igralištu, a kakvi po obali i makiji.

Osobna očekivanja? Pred 2 godine bih se nadao nečemu, a sada... Jučer su me izbacili naglavačke iz Petrove 3 kad sam pokušao dati krv. Pitali su me otprilike jesam li možda došao žicati krv, a ne davati? Ja ću dakle do zadnjeg trenutka maštati o nekom taktičkom pristupu, a onda na startu kao i uvijek odjuriti naprijed, da bi me svi prešli nakon nepunih 10km :( Ili 10 minuta. Metara? Kako nada umire zadnja ja ću igrati na iznenadjenje, računajući da će se ekipa pogubiti ili popadati u more. Jel more jako hladno? A kako volim stijene idemo se malo zabavljati. Znači, od prve po gasu pa što bude.

I zašto ti Ironije jedan ideš na cestu a ne na stazu, ha? Hmmm, možda i bolje, moglo bi zatrebati doktora na kraju, ponesi dovoljno sanitetskog materijala ;)
I koja vam je domaća opasna zvijer vladar na Pašmanu? Mungos? Poskok? Neki ludi jarac?

4-5.2.2006., mali izlet sa frendom na Grintavec, iliti Grintovec, svejedno. Najviši vrh Kamniških Alpa, 2550m. Krasno vrijeme, prvi dan se digli iznad oblaka, oštra granica na nekih 1200m cca, a gore SUNCE! I krasni zalazak. Baš mi je pasala šetnja, konačno malo lakši tempo. Spavanac u zimskoj sobi Cojzove koče na 1790m, u društvu Slovenca Sebastijana iz PD Trbovlje, koji se na ljeto sprema na Lenin. U nedjelju još ljepše vrijeme i polako za vrh, po fino zaleđenoj snježnoj kori, super za prošetati dereze. Dosta je hladno i na udare zapuhne i neugodni ledeni vjetar. Na vrhu naravno tradicionalna piva i nakon guštanja polako dolje i doma. Ovo mi je bio ja mislim 9-ti put na Grintavcu, od toga 4. zimski, ako sam dobro popamtio. Kvragu, starim, više se ni uspona ne sjećam svih, nije to dobro. Ili je, znači da se krećem. Slijedeći će onda biti jubilarni deseti, moram dovuč gajbu pive gore ;) I tak, još jedan izlet za pamćenje, sa dobrim frendom i uz fino vrijeme, napokon i bez jurnjave. Zadnji put sam se ganjao gore sa Sandom i Bobom i na kraju na vrhu ostao bez pive, piksa mi odletila niz brdo. Riskirao sam život da je uhvatim, ali gravitacija je bila brža i odnijela mi je, lopuža. Ovaj put sam jako pazio. Na pivu, naravno. A i na sebe. Ahh, kak je lijepo zimsko visokogorsko pentranje