malo drugačiji sportovi

4-5.2.2006., mali izlet sa frendom na Grintavec, iliti Grintovec, svejedno. Najviši vrh Kamniških Alpa, 2550m. Krasno vrijeme, prvi dan se digli iznad oblaka, oštra granica na nekih 1200m cca, a gore SUNCE! I krasni zalazak. Baš mi je pasala šetnja, konačno malo lakši tempo. Spavanac u zimskoj sobi Cojzove koče na 1790m, u društvu Slovenca Sebastijana iz PD Trbovlje, koji se na ljeto sprema na Lenin. U nedjelju još ljepše vrijeme i polako za vrh, po fino zaleđenoj snježnoj kori, super za prošetati dereze. Dosta je hladno i na udare zapuhne i neugodni ledeni vjetar. Na vrhu naravno tradicionalna piva i nakon guštanja polako dolje i doma. Ovo mi je bio ja mislim 9-ti put na Grintavcu, od toga 4. zimski, ako sam dobro popamtio. Kvragu, starim, više se ni uspona ne sjećam svih, nije to dobro. Ili je, znači da se krećem. Slijedeći će onda biti jubilarni deseti, moram dovuč gajbu pive gore ;) I tak, još jedan izlet za pamćenje, sa dobrim frendom i uz fino vrijeme, napokon i bez jurnjave. Zadnji put sam se ganjao gore sa Sandom i Bobom i na kraju na vrhu ostao bez pive, piksa mi odletila niz brdo. Riskirao sam život da je uhvatim, ali gravitacija je bila brža i odnijela mi je, lopuža. Ovaj put sam jako pazio. Na pivu, naravno. A i na sebe. Ahh, kak je lijepo zimsko visokogorsko pentranje