| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Pročital sam podugačak post jednog svećenika (?) i mogu reč da nije niš fulal. Isto tako mogu reč da ne volim promjene nikad, pa teško da ću se sam od sebe promjenit. Status quo, a to je zapravo stagnacija.. Kad sam maturiral raska nam je napisala predivnu poruku u kojoj nas upozorava da samo promjene vode boljitku. Djelomično sam to shvačal tad, mada ni dan danas moja tintara to ne prihvaća. Svi vodimo isprazne živote, životarimo na rubu kapitalizma nedovoljno sretni, bogati, veseli, zdravi... Svakom nekaj fali, tuđe je uvijek bolje, prošlost preziremo ili ju glorificiramo a budućnosti se plašimo.. Kakav nam je to život. Dal ja doniram poneku kunu telefonskoj akciji jer sam iskreno htio pomoć il se nadam da će i meni neko pomoć ak ću trebat? Dal udijelim poneku kunu prosjeku jer mi je višak il dajem zadnje? I dal je isprika da baki u kolicima ne dam svaki dan to da onda ja nebum imal? Ma imal bum, a oni koji prose iz obijesti ili ljenosti će završit ko i ja i ko i neki bogataš – u smrt se ne donosi bankovni račun. Opće nisam htel danas pisat al sam maloprije slušal 'Stuck in the moment you can't get out of' i sinulo mi je da smo svi u ovom glibu zajedno i zli i dobri i stari i mladi. I da nema opstanka našeg malog kamenčića na kojem smo izgradili ovu civilizaciju ak se svi ne promjenimo. A ja prvi ne volim promjene. Jebote, pa gdje će živjet naši unuci? Još malo pa će Zemlja imat atmosferu ko Venera. Neprestalno izumiru biljne i životinjske vrste. A baš je raznolikost života pomogla svim bićima na svijetu da se razvijaju.. Možda je baš zbog te raznolikosti Bog odlučio da neki naš davni predak dobije dušu i postane Homo Sapiens.. Gledam povremeno Zapadno krilo. I ne shvaćam, politiku HRTa odnosno HTVa. Dobre serije su ili u 16-17 ili iza ponoći. Čudi me da i CSI ne prebaca u te termine.. Uglavnom, izmišljeni predsjednički kandidat Matt (sjećam se da je taj glumac glumil u LA law daaaaavno) je kršten i vjernik ali nije protiv abortusa. Koja dilema. I ja sa nazivam vjernikom ali ne bih zabranil abortus. Nebi ga prakticiral, nebi ga koristil kao kontracepcijsko sredstvo nebi ga ni preporučal. Ali ga nebi zabranil. Jer život je tak nepredvidljiv da ima miljon zamislivih ili nezamislivih slućaja kada bi ab bio jedno od najboljih riješenja ak ne i najbolje. Čudnovati su putevi, i bolje je da ljudi što manje odlučuju o životu ili smrti. No ponekad je to nemoguće izbjeći. Mislim da nebi mogao bit dobar doktor ili sudac kad bi bila moguća smrtna kazna za neki gnjusan zločin. Jer ko sam ja da nekom uzmem život. Ako i nisam nekog ubio fizički, možda sam ga ubio riječima. A to nije puno bolje, dapače može bit i gore. Želim biti apsolutno slobodna. Tak nekak piše na jednom zidu. Apsolutno slobodna je ljudima uništila fasadu. Jebeš ti ak zbog tvoje slobode drugi ispaštaju. To je ko kad ameri vele da imaju pravo zaštit sebe od opasnosti iz svemira tak da drugima zabrane da idu u svemir. I da im zabrane da rade nuklearne bombe. Otkud njima pravo da imaju nuklearne bombe? Licemjerni vođe vode otupljele narode u budućnost. Razni lobiji koje vode uski interesi uništavaju nam životni okoliš a uz pomoć GMO hrane, lijekova/droga, energije i informacija pretvaraju nas u kokoši nesilice, laboratorijske zamorce.. Možda je zabravo sve ovo real matrix, ali kad bi svi bili sretni/ji onda nek je i sve matrix. Ili ne? Sad mi svira The End. Baš prigodno... Vidim da u zadnje vrijeme samo grintam i kukam i da iste teme žvačem već dve i pol godine pa onda malo zabave za kraj. Joe je to predavno napisal (možda i još poneko) a ja sam kopiral pa objavil al nema veze, opet bum: Vozio cigo mercedes 200 na sat i zaustavi ga policajac. - "Cigo da li si ti normalan kad voziš 200, zgazit ćes nekoga." - "Gospodine", reče cigo: "žurim jer sam izbo punicu nožem pa da je bacim u reku, eno je u gepeku." - "Stoj ne mrdaj", reče policajac i pozva policijsku stanicu za pojačanje. Ubrzo dođe marica i još par inspektora otvoriše gepek i ne nađoše ništa, a na to će cigo: - "Eto, još će da izmisli i da sam vozio 200 na sat..." Došli s HTV-a snimati uobičajeni radni dan jednog zagorskog seljaka. -Ispričajte vi nama Joža, kak izgleda vaš radni dan? -Evo ovak: Jutro se ja i Bara zdignemo, ona skuha kavu, pa si popijemo kavu i trgnemo si saki po jen štamprlek rakijice, a ja neki put i dve. Onda ja prejdem kravama, kokošima i pajcekima, to počistim, a Bara za to vreme dela fruštuk. Onda si pojedemo fruštuk, pa si popijemo saki deci-dva vina. Onda si ja zemem kanister vina na traktor i prejdem orat. I tak orem ja, orem, pa si male popijem, pa opet orem, pa si pak male popijem, i dojde vreme za iti doma na ručak. Bara nekaj fino skuha, pa si posle ručka saki popijemo dva-tri deci vina… -Čekajte malo, Štef, pa mi snimamo emisiju koju budu gledala i mala djeca, dajte malo to drukčije, samo o rakiji i vinu pričate, možda malo kulturnije…. - A hoćete kulturnije? Onda bumo ovak: Jutro, kad se Bara i ja zdignemo, ona skuha kavu, pa si popijemo kavu i saki si pročita po jednu slikovnicu, a ja neki put i dve. Onda ja prejdem kravama, kokošima i pajcekima, to počistim, a Bara za to vreme dela fruštuk. Onda si pojedemo fruštuk, pa si prečitamo saki jednu malu, tenku knjigicu. Onda si ja zemem jednu debelu knjigu na traktor i prejdem orat. I tak orem ja, orem, pa si male prečitam, pa opet orem, pa si pak male prečitam, i dojde vreme za iti doma na ručak. Bara nekaj fino skuha, pa si posle ručka saki prečitamo po jednu-dve knjige. Onda se malo odmorimo, Bara tam nekaj oko kokoših prčka, a ja si prejdem u biblioteku k pajdašima. A kad tam, puna biblioteka, neki su već tak načitani da čitaju na glas, a neki i popevaju. I tak si mi prečitamo knjigicu-dve-tri i zabavlamo se, dok nas Štef bibliotekar ne stira van : Fajront! Dost ste čitali! I tak mi stojimo pred bibliotekom, kad se nešče seti da Francek ima tiskaru i v nje finih friških knjiga… Useljava se arapin u SAD i normalno prolazi proceduru za green card: Službenik: Name? - Abdulah ažva abla nešto :Sex? - Yes,yes, every day! :No, no. Mail , femail -O ,yes, mail, femail, sometimes camel... 18-godišnja djevojka se povjeri majci i kaže joj da joj menstruacija kasni već dva mjeseca. Vrlo zabrinuta, majka odlazi u ljekarnu kupiti test trudnoće i rezultat pokazuje da je trudna. Viče, proklinje, plaće: - "Tko je svinja, želim znati, sad to ideš reći svome ocu", itd, itd. Kad je napokon ostala sama, djevojka je obavila jedan telefonski razgovor. Pola sata kasnije potpuno novi Ferrari se zaustavlja ispred njihove kuće. Zreo, dostojanstven gospodin obučen u vrlo skupo odijelo izlazi iz auta ulazi u kuću. On sjedi u dnevnom boravku s roditeljima i djevojkom i kaže im: - "Dobar dan, vaša me kći informirala o problemu. Ja se, ipak, ne mogu oženiti s njom zbog moje osobne obiteljske situacije, ali mogu preuzeti odgovornost i poduzeti nešto. Ako se rodi djevojčica, prepisat ću joj tri dućana, dva udobna apartmana, vilu na plaži i bankovni račun s 500.000 $. Ako se rodi dječak, dobit će dvije tvornice, uz 500.000 $. Ako se rode blizanci, svaki od njih će dobiti tvornicu i 250.000$. Ako nekim slucajem dodje do spontanog pobačaja..." U tom trenutku otac, koji je šutio čitavo vrijeme, stavi ruku čovjeku na rame i kaže mu: - "Jebat češ je opet!!" Prvi školski dan u jednoj američkoj srednjoj školi. Učiteljica predstavlja novog učenika Šakira Suzukija iz Japana. Počinje sat i nastavnica ispituje: - "Sada ćemo vidjeti koliko poznajete američku povijest. Tko je rekao "Slobodu ili smrt."? Odjednom tišina i samo Suzuki digne ruku: - "Patrick Henry godine 1775. u Philadelphii." - "Vrlo dobro Suzuki. A tko je rekao: "Država je narod i kao takva ne smije nikada umrijeti?" Suzuki ustane: - "Abraham Lincoln, 1863. u Washingtonu." Nastavnica strogo pogleda učenike pa reče: - "Sramite se. Suzuki je Japanac pa poznaje američku povijest bolje od Vas." Tihi glas iz kraja razreda: - "Jebite se, posrani Japanci" - "Ko je to rekao?", vikne učiteljica. Suzuki digne ruku i reče: - "General MacArthur, 1942. u Guadalcanalu, i Lee Iacocca 1982. na skupštini dioničara Chryslera, Detroit." Razred je u tišini samo se iz pozadine čuje: - "Puši kurac!" Učiteljica sva izvan sebe: - "Sad je kraj. Tko je to rekao?" Suzuki: - "Bill Clinton Monici Levinsky, Oval Office, 1997. u Washingtonu." Drugi učenik se prodere: - "Suzuki je sranje!" Suzuki: - "Valentino Rossi u Rio de Janeiru na moto Grand-Prix Brazila 2002." Razred pada u histeriju, učiteljica u nesvijest a na vrata ulazi ravnatelj škole: - "U pičku materinu, još nikad nisam vidio takav kaos." Suzuki: - "Premijer Hrvatske ministru financija prilikom predstavljanja državnog proračuna, Zagreb 2006." |
|
Vrijeme je katastrofa, al ak još nekog čujem da veli da ga vrijeme ubija samo bum ga pital dal ko one jadne ljude i djecu.. Mislim, navikli smo vidjet olujne udare raznih ciklona po atlantskoj strani sjeverne amerike i monsune u aziji al ovo kaj je zadnjih dana bilo po europi je zaista neobično. Klima se mijenja i bez ljudi ali ljudi neke promjene ubrzavaju previše. Mislim da je to nepovratno i da će idućih parsto godina bit sve gore i gore. Onda možda opet dođe neko mini ledeno doba pa zatopljenje a možda se i klima ustabili na onakvu kakvu su ljudi navikli zadnjih par tisuća godina. Nadam se da će ljudi kao vrsta tada postojat jer kad uzmemo u obzir da resurse trošimo znatno preko limita, da ne pazimo na prirodu i okoliš, da nam (možda već desetlječima) uvaljuju genetski modificiranu hranu i razne kemikalije opće neće bit čudno ak izumremo ili ak postanemo poslušni šupljeglavi robovi. Matrix uživo bez tableta za izlaz iz igre. Nekak se nadam da bu ta priča imala happy end, al ne mogu ni zamislit život u pročišćenom društvu gdje nema zločina i zlih misli. Jednostavno ljudi ne vole radit sve po zakonu, bilo ljudskom, bilo Božijem. Bitno je da ipak velika večina ipak živi po određenim pravilima. Svi griješe manje ili više, važno je shvatit svoje i tuđe greške i trudit se.. Glede sočnih detalja o meni, nisam shvatil da meme traže sočno već nepoznato pa niš od toga Jedino sam zaboravil web aplikacije al ja bum to malo proširil: 1. Chat i to SMS chat i to Prvi SMS chat. Kratko na OTV-u a zatim na HTV-u jedno vrijeme (godinu, dve..) me držalo chatanje; čak sam par puta i otišel na kave i to je to. BTW sad je to preskupa igra. 2. IE a sada i Mozilla, mislim da je nepotrebno objašnjavat zakaj. 3. Blog. Na trećem mjestu al realno na prvom mjestu. Isto bez objašnjavanja jer tu ste, kaj ne? 4. Media player – osim kaj gledaš filmiće i slušaš cd-e, napraviš si backup muzike i čuvaš origigi medije. Ak opće imaš originale  5. You tube. Kad bolje razmislim net mi je mjesto za zabavu a usput na nekim portalima saznam najnovije vijesti. Novosti iz Zagreba su da bumo dobili Zagreb Arenu. Ne ko Pulsku od rimljana već rukometnu. Valjda je Bandić pričal sa Mamićem a njegov buraz je bil u švabiji a tam ima Bavarska arena pa ak imaju oni kaj i mi nebi imali. Ma naravno, gradu i državi je potrebna poštena dvorana za dvoranske sportove al čemu tuđa imena... Zagreb film festival mi je prvo kaj mi pada na pamet. Kaj se to nemre zvat Filmski festival Zagreb ili Zagrebački filmski festival? Ni jedna manifestacija u Hrvatskoj nema hrvatsko ime. A tek nazivi firmi.. Čuda su to, čuda. Hehe, glede stranih imena i tuđica, sad sam se sjetil da su ameri par godina pomfrit (čista hrvatska riječ) umjesto french fries zvali freedom. A francuzi su im tolko pomagali u borbi za neovisnost i slobodu. Uglavno, dal bumo imali dosta dvorana ne zna se al nogometaši se kunu da bu nogometnih stadiona dosta. Radit će se po principu: relativno ravna livada, okolo ogradica za reklame zatim nasipić sa pet šest radova stolaca (uh kad ne smiju biti stajača mjesta) tak da ukupno bude 5-6000 stolaca. Ionak nam za HR natjecanja ne treba više a razliku love investitori podjele međusobno nakon kaj podmite lokalnog i manje lokalnog gazdu da baš oni to izgrade. Rok izvedbe 4 tjedna po stadionu a trajanje terena do prve kiše. Gledalište će imat dulji vijek jer će stolci bit plastični. Jedino će morat bit malo skuplji jer neće bit iz Kine već iz EU pošto će morat nabavit nezapaljive stolce glede piromanskih navika određenog broja navijača. Bit će ko kak su Pipsi pjevali: jer sve je super i sve je za pet... |
|
Bili u zoološkom vrtu STOP Vrijeme pretoplo STOP Slike u besplatnim novinama su za PIIIP STOP A sad ipak malo opširnije ali ne predugo  Jučer smo bili u zoološkom vrtu. Gledali smo lavove i tigrove. Ja sam se najviše uplašio kad je došao jedan tigar i rekao ARRRRRR. Naime bio je gladan. Ali spasiše me mladunci PODRIG PODRIG (onomatopeja podrigivanja). Ali majka se obrecnu na njih WROAWWWWWWWWWWWWW (vrhunsko podrigivanje) Bio je ovo ulomak iz radijske emisije prenesena na magnetsku traku zvanu audio kazeta kojaje bila vrhunska zabava iz radionice Zločeste djece. Mi smo također jučer bili u zoološkom vrtu ali nije bilo podrigivanja. Kolko god često da idemo, uvijek se iznenadimo kak se uređuje i prilagođava životinjama. Malo mi oni jarci (ne muške koze već mnogo jaraka) izgledaju preplitki al očito ni zebre ni vukovi ne mogu to preskočiti. Divno je i gledati velike mačke bez rešetaka al ono staklo mi se čini, kaj ja znam – krhko. Nadam se da je široko preko nekoliko desetaka milimetara i da može izdržat silinu udaraca i oštrinu pandži. Uglavnom, nakon mnogo vremena bio sam u paviljonu za majmune ali sam relativno brzo izašao, ne zbog straha da me zadrže nego zbog mirisa. Čak nije ni jako smrdilo ali je zrak bio pomalo zagušljiv.. Glede vremena, nemam riječi. Pretoplo je i pretoplo je i puno je pretoplo. Tolko je pretoplo da valjda ni najgori mrzitelji zime i hladnoće uviđaju da je pretoplo. Nadam se da će zahladit lagano pa još malo pa da bu stislo a onda u veljači nek napada snijeg posvuda pa nek bude hladno da se djeca mogu sanjkat i onda lagano početkom ožujka nek počne kopnit snijeg pa nek počne proljeće. Valjda bu tak.. Neki dan čitam ja čitam Metro i kad ono članak o pronađenom prstenu Marlene Dietrich. Sve pet, slika lijepa crno bijela. A na slici Greta. Je pomalo slična al brate mili nit je plava nit je švabica. Onda dan poslije u besplatnom izdanju 24sata anketa i prva i četvrta slika iste.. Da ne velim da ima pun kufer primjera kad je jedan te isti mali članak na dvije susjedne stranice ili čak na istoj stranici ali razmaknut, u različitim fontovima ili veličini slova. Jest besplatno al i tam valjda neko radi... P.S. Htel sam sam stavit 5 stvari koje ne znate o meni i prije nego ta lancoidna pošast dođe do mene ali nisam znal kaj bi napisal. Rukavica mi je bačena i probal bum stavit nekaj kaj ne znate a mislim da mogu stavit tu, ali nebum širil dalje – dovoljno je blogera koji buju to napravili umjesto mene  1. Rođen sam prerano i premali tak da sam do cca 20e bil mršav a onda sam se počel debljat pa sad imam bar 15 kila viška. 2. Ako izuzmemo misli, zakonita mi je jedina. 3. Ne volim baš jest janjetinu i ribu al pojedem to ponekad. Zato divljač, jariće, puževe i slične delicije ne jedem nikad. Grah volim pogotovo sa ričetom :) Kaj se tiče prehrane i pitanja vezana uz nju, moj odabir je čokolada a ne vanilija. 4. Ponekad se ne ponašam dobro prema bližnjima i ponekad sam licemjeran. Trudim se bit dobar al sam ponekad preživčan. 5. Kad sam počel doma koristit net, šogi mi je reko da je Monitor dobar portal za vijesti. Tu sam otkril link za Blog.hr (mislim da je to bilo u doba Severininog filma, ali ga nisam našel na netu – modemska veza – pa sam sa neta samo dobil mail sa slikama) i u prvo vrijeme sam samo čital a onda sam i počel pisat nakon nekog vremena.. |
Bili smo išli pogledat izložbu o liku i djelu Leonarda pa dođosmo pred muzej, uniđemo unutra a unutra teta čuvarica koja nas je obavijestila da praznikom muzej ne djeluje već da pokušamo neki drugi put pogledati izložbu koju smo zaželjeli pogledati pa smo iz tog razloga napustili odaje muzeja te se prošetali proljetnim Zagrebom do Ilice i dalje Tomićevom do zapinjače u koju smo uletjeli u zadnji tren da ne velim čas tako da smo se na gornjem dijelu grada ponositog našli za kojih tridesetak sekundi od trena kada je majstor zagrebačkoelektičkotramajskog poduzeća zatvorio vrata naše zapinjajuče naprave tako da smo izletjeli na suncem okupan vidikovac, pokušavši panoramski uslikat vizure donjeg dijela grada dotičnog te nastavivši šetnju prema crkvi svetog Marka uz Sabor domovine naše i niz Kamenita vrata uslikavši drugi kip svetog Jure koji je ubio zmaja  nastavili smo Radićevom do glavnog trga gdje smo poslušali poj južnoameričkih stanovnika te smo ushićeni otvorili sezonu kupovine audiouradaka dotiče skupine vjetrovitog imena  pa smo se uputili električnim tramvajem prema jugu gdje je naš dom ali smo usput navratili da stare savske pizzerije u kojoj smo okrijepili tijelo tekućim kruhom a i pečenim tijestom prekrivenim raznim dodacima te smo gegajući nastavili putem koji nas je vratio kući. Sutradan samo pokušali isto, te smo se uputili istim putem prema trgu vojničkog časnika i bivšijeg predsjednika gdje se nalazi muzej naše želje u koji smo napokon ušli te smo pogledali izuzetno zbrkanu izložbu računajuči da muzej radi do 19 sati ne žureći se nimalo već lagano krenuvši prema gornjim odajama stalnog postava pogledavši prvi kat praćeni budnim i gotovo neprekidnim pračenjem djelatnika i djelatnica muzeja koji su dosadno i naprono pratili naše putovanje niti ne pokušavajuću nas uputiti u tajne izložaka (kao ni oni dole na izložbi o geniju) jer im je očito svrha stražarenje nad izlošcima pa nas je zvuk njihovih koraka pratio u valovima do 13 sati i 59 minuta kada su počeli gasiti svjetla i lagano nas tjerat van a da drugi kat ni vidjeli nismo a mogli smo do 14 sati pogledat stalni postav a onda pogledat u miru do 19 sati razgledavat razbacane Leonardove uratke te smo napustili prostorije muzeja, uslikali prvi i poznatiji kip svetog Jure  te se uputili kući na nedjeljni ručak pa nakon što smo potomkinju odvezli majci zakonite polovice naše male zajednice krenusmo kod kuma i kume, poneka na kavu a poneki na nastavak turnira u nogometu pesa-4 a i laganu vožnju raznovrsnim modelima vozila koje u živo nikada nećemo vozit ni za četrdeset godina i nakon dugotrajne masaže kontrolera palcima i kažiprstima oprostismo se i krenusmo na zaslužen počinak, naravno nakon što smo ljubimcu omogučili sve fiziološke potrebe. Mislim da su mi ovo dvije, tri najduže rečenice koje sam ikada napisao i nebi ih se postidjeli ni eminentni pisci koji svoje dubokoumne misli pretaču u tvorevine nečitke čak i visokoobrazovanim kadrovima filozofskih i jezičnih studija pa bih htio napomenut da dijete vrlo često vodimo po muzejima, bilo u malim morskim gradovima, bilo u našem bijelom gradu tako da se ne zabrinete za naše i njeno kulturno uzdizanje mada ju u kazalište nismo vodili veoma, veoma dugo a ni sami nismo bili na takozvanim ozbiljnim predstavama za odrasle kao ni na koncertima klasične, ozbiljne i ine glazbe jer ko fol nemamo vremena a zapravo je stvar da nemamo želje što je loše jer imamo mogučnosti pošto živimo u gradu koji takove manifestacije ima podosta pa se samo možemo zapitati kuda ide ovaj svijet kad kultura življenja pada a nekultura životarenja raste. Update: Sad je na TVu vijest da varalice varaju ljude tak da ih obavijeste da su osvojili lovu al da zbog komplikacija moraju prvo poslat lovu.. Neš ti novosti, a ima i onih koji su nasjeli, jebote kaj pohlepa radi... P.S. Isprika na kašnjenju, svim vjernicima koji blagdane slave po julijanskom kalendaru sretan Božić! |
|
Gledal sam 'Otvoreno' nakon dost vremena, i umiro od smijeha. Da nije tragično smijal bi se od srca a ovak samo prikrivam ljutnju. Preko 200 000 kuna plaće ima menadžer neke firme u kojoj nema zaposlenih već samo student servis caruje. Da ne spominjem razne vrhunske modele iz elitne grupacije Mercedesa koje voze razni vlasnici trgovačko zaštitarskih firmi a šljakeri im rade za kikiriki. Da smo slonovi to bi bilo super, ali mi smo mazge pa više volimo mrkve. I batine. Predstavnici menadžera i vlasnika miješaju lončiće i kakaju na veliko (jer i lova ide na veliku hrpu) a ženska iz sindikata (većina sindikalista samo laje dok karavani prolaze i za to dobivaju plaću) samo vadi podatke. Koje niko neće istražit a još bu i dobila par tužbi. Da ne velim da ima firmi di ljudi rade prekovremeno i u trećoj smjeni neplaćeno ii puno potplaćeno a menadžeri, direktori i šefovi pobiru vrhnje... Muljaže na sve strane. A menadžeri ne žele priznat da oni to jest njihove plaće ZNATNO podižu prosjek plaća. Ma fuj sve preko nekoliko puta.. Danas je skijanje. Bacanje love naveliko. Jesam ja za to da Zagreb i Hrvatska imaju utrke al brate mili kaj mora nagradni fond bit tak velik? I kaj mora pratečih sadržaja bit tolko? I kaj moraju strane zvijezde 70ih i 80ih svake godine za ziher veliku pinku svirat? Ma fuj na kvadrat. Jedino se nadam da mala nebu imala preveliki pritisak koji joj svi radimo i da bu odvozila kak spada i čak možda osvojila postolje... |
