| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Ljudi moji, di mi živimo.. Već godinama za bilo koji problem posebice u zdravstvu jedino rješenje je humanitarna akcija. Pa ak trebate pomagalo za djecu – humanitarna akcija. Ak trebate aparat – evo još jedne humanitarne akcije.. Novac otvara sva vrata, pa ak ste bogati nemate problema. Još ako ste poznata osoba bilo kojeg tipa, za vas nema čekanja. Čak i doktor koji je ostal bez posla zbog koverti je operiran znatno prije nego da je 'normalan' pacjent. Tako je u vrlo kratkom postupku jedan visoki državni dužnosnik jučer operiran. Ne znam samo koji bi mali čovjek tak brzo riješio svoje zdravstvene probleme. Da ne spominjem odlazak jednog visokog dužnosnika u stranu kliniku na liječenje. Mi sva sreća doma nemamo potrebe za operacijama. Imamo neke alergije, mene zezaju još neke stvari al ne smijem se žalit, jer ima ljudi koji su u puno gorem stanju od mene. Mala također ima određenih potreba za nekim lijekom. Kronično i odmalena. Niš strašno i pod kontrolom i liječnikčim nadzorom. Doza lijeka je bila tak mala da ju je doktorica koja je malu preuzela nakon kaj je stari doktor otišao u penziju htjela ukinut. Nije išlo pa su povečali dozu ali je to i dalje bila doza za znatno manju djecu. Njoj dovoljna. Par puta smo pokušali skidanje ali bez te male doze nije išlo. I dan danas mala koristi taj lijek. Jedno vrijeme ga nije bilo pa se situacija stabilizirala i stalno je dostupan na tržištu. Ima ga. Nema nestašice. Al.. Neki kreten iz neke komisije je dokučil da ta doza vrijedi za djecu do 6 godina. Mala može dobit taj lijek na recept al dva i pol puta veću dozu. Koja je njoj 2.5 puta prevelika. A pošto ima 9 a ne 6 godina na recept niente. Čak je doktorica napisala crveni recept. Niš. Mislim, ne može. Teta magistra lista upute i pokazuje mi. Lijek je na recept do 6 godina. Il nek nam doktorica napiše veći il nek kupimo ovaj. Nije stvar ni u devedesetak kuna (91.53) ni u tome da joj to možemo priuštit. Ne želim djetetu davat prejak lijek koji joj nije potreban al ne želim ni plačat nekaj kaj bi djeca po zakonu trebala imat zabadava. U cijeni osiguranja koje plaćam otkad radim. Kad je bila nestašica nabavili smo lijek vani. Kad se plačala participacija plaćali smo participaciju. Al sad ovo... Jebem ti HZZO i ministra i političare. Žao mi je kaj se Domovinski rat ocrnjuje jer definitivno nije bio zločinački nego obrambeni. I htio bi da se to dokaže svima na svijetu, jer mada to svi znaju poneki se 'prave englezi'. Ko i u doba ratnih zbivanja (kad se samo sjetim onih gadova lordova Owena i Karringtona..). Al nije mi jasno ni to da neko, bilo ko, može svojim zdravljem manipulirat cijelo sudstvo. Htio bi da ozdravi i dokaže nevinost, zapravo ne – nevin je dok mu se ne dokaže suprotno. Jer po ovoj izvrnutoj logici bilo koji mafijaš, lopov ili ubojica može isprovocirat svoje zdravstveno stanje u takvo da postane nesposoban za suđenje. I onda čeka zastaru, a u HR to nije rijetkost (as seen on tv – zastare padaju na sve strane a krivcima se ne može ili ne želi uć u trag).. Stoga u ovo vrijeme zbrajanja i oduzimanja, te planova za iduću svima želim svako dobro i puno sreće; uz malo sreće bit ćete i zdravi i siti i napojeni i dovoljno bogati da živite ko ljudi.. P.S. Stavil sam post u kategoriju 'zdravlje' mada spada u domenu ljudske gluposti.. |
|
U Zagrebu a i šire se pojavio novi sport. Prije bi mu bilo mjesto u Alan Fordu ili nekom akcijskom filmu, ali pošto je poznato da je Alan Ford (bio) jako popularan na području bivše države.. Ne znam kakvi su to ljudi, nit ne želim znat. Kak je to ne radit pošteno već uzet oružje i u nekog ga uperit. Onda bježiš, skriješ se i čekaš da prođe strka a tad si bogatiji za par desetaka ili stotina tisuća kuna ili eura. I kad se to istopi ispočetka. Pa jedan dan padne banka, drugi dan pošta a treći dan poslovnica Fine. Bankomate više ne spominju, bit će da su sad jače zazidani. Da ne velim da više nitko ne broji koliko je bilo pljačaka malih dućana, kioska i kladionica. Koji je šok kad te netko prisili da mu predaš (tuđi) novac znam iz iskustva jedno bliske osobe, i znam da je to grozno. Kaj radi policija, kaj rade zaštitari? Nisu ni oni svemogući i zakonima su sputani ali to im je u opisu posla. Da štite. I onda kad se desi pljačka, banke boli briga jer su osigurane, djelatnici na šalterima prolaze šokove i imaju PTSP a nedužni ljudi stradavaju. Ne mislim tu na nedavni slučaj koji je počinio 'miran obiteljski čovjek', već i na onog nesretnika koji je pokušal spriječit pljačku banke pa je završil u komi. Ne znam dal je bolje, mislim da nije, ali kolko znam nitko iz banke nije napravil niš za njega. Jebote, nisam ni znal da se može sam tak iskrvarit iz noge.. A vlasnici zaštitarskih firmi imaju posla preko glave, djelatnike plačaju definitivno premalo i još se slikaju po novinama u najnovijim modelima vozila o kojima i (hrvatski) tajkuni mogu sanjat. Je, teško je nač pošten i plaćen posao. Ali definitivno nije riješenje u krađi tuđeg. Pa makar to bio i stranac koji je preuzel naše banke i firme i sad profit odlazi i odlazi. Ne dragi moji, ne ostaje ta lova u Zagrebu. Ne teće tu med i mlijeko, jest da je lakše nego u ostatku zemlje ali nije ni tu bajno. A grad se uređuje i gradi od najvećih poreza i prireza u državi. Koji će sad završit u državnoj kasi da si vrli političari mogu priuštit luksuz koji ne zaslužuju a i da ga zaslužuju totalno je neprimjeren stanju u gospodarstvu. Pogledajte samo ko se najviše reklamira. Razni operateri, koji nisu više naši ili nikad ni nisu bili. Minute razgovora stalno rastu, sve kaj potrošimo plaćamo a prihod ide njima. Van. Baš me zanima dali bi se mogli svi dogovorit da jedan dan, ili barem jedan sat nitko ne koristi nikakav telefon. Niti mobilni niti fiksni. Naravno da bi ga u hitnom slučaju mogli koristit, al ostalo ne. Pa da vidimo kolko je to navaca i kolko je to ušteda.. Danima gradom kruže dostavljači. Nose pune ruke i vozila paketa i vrečica. Kolko je tek to novaca. A kolko je siromašnih i nezaposlenih. Kolko je potrebnih novaca da se neke stvari poprave. Al ne, novac se skuplja donacijama i humanitarnim akcijama. Mislim da je samo CIOS lovu predviđenu za to uplatil za nekaj humanitarno. Da ne velim da će 80ak posto zaposlenih dobit neku božićnicu koja bi definitivno mogla bit veća da su ti poklončići (čitaj mito) manje bogati. Ja ni ove godine nisam dobil ni kune jer spadam u 20% onih koji to ne dobivaju. Davno sam dobival podosta, pa je to palo na neku pristojnu cifru, pa pola od toga.. Unazad par godina niko niš.. A kaj, mogu ja i bez tog. Vjerojatno nebi postupil ko onaj policajac sa televizije koji je neki dan svoju božićnicu dal jednoj siromašnoj porodici. Skidam kapu stari moj, ziher ne plivaš u lovi. To je dar, to je poklon. A ne kad neki tajkun da neku donaciju. Jer njemu je to višak. A ovom policajcu nije.. Idu mi na živce politički korektne anglosaksonske čestitke. Happy Holidays. Kakvi fucking sretni praznici?!? Sad je kalendarski advent. Čeka se Božić. Pa se čestita Sretan Božić. Onda je Nova godina, pa se zaželi Sretna Nova. Onda dođe Božić po julijanskom kalendaru. Također se zaželi Sretan Božić. Tko nije vjernik to ne slavi i nema mu se kaj čestitat. Kad je neki muslimanski ili židovski praznik prirodno i pristojno bi bilo zaželjeti tim vjernicima sreću i sve kaj ide uz to. A tko to ne vjeruje i ne slavi ne treba za to ni dobiti čestitku. Ako je nekom početak nove godine u nekom drugom mjesecu čestitaš mu tad i gotovo. Pa različiti smo, ne trebaju svi vjerovat isto. Mislim, židovi, kršćani i muslimani imaju istog Boga ali ga zovu drukčije. Da ne velim za ostale religije. To ne znači da je netko više u pravu, bitno je bit čovjek. I pustit druge da budu ljudi. Hmm, kak je to lako za napisat a teško za živjet... Svim ljudima želim Sretan Božić, želim Vam sreće i zdravlja a ostalo će doć (uz malo sreće) samo od sebe.. |
|
Nekoć davno smo imali doma prezentaciju plastičnog posuđa. Bla, bla, bla sve je bajno i krasno. Stara je pokupovala pol asortimana. Je finija plastika od one s placa i vjerojatno je puno bolja al je skupo to bilo ko... Uglavnom – nemre plastika bit zdrava pa da ga.. Ni PET ambalaža ni dječije igračke, niš. Jer to je umjetno i ta kemija pronalazi put do nas.. Onda smo prije desetak godina na foru (zakonita traži posao) navučeni na prezentaciju mrežne prodaje amreičkog tipa preko mađarskih posrednika. Sve same piramide sreće, poslušal sam tih par kazeta kaj su nam uvaljale doma i sve to bajno zvuči. Ak imaš svoju piramidu ili još bolje ak imaš više piramida. Prodaja aloa vere, posuđa, kozmetike, sredstava za čišćenje – nema veze. Napraviš piramidu i to je to... Niš od toga jer ja nisam tip koji bi nekaj prodaval od vrata do vrata (fakat mi je ponekad žal onih kaj idu po kućama i uredima i prodaju knjige il gluposti sa televizije – jednom sam kupil tak glupu knjigu...). Uvod je ovo zbog jučerašnjeg događaja. Zakonita mi je prije par tjedana (ma čul sam ja nju al ju definitivno nisam doživil) najavila da bumo išli do frendova na prezentaciju, zajedno. Normalno da sam to zaboravil, sve dok me frendica jučer nije podsjetila da smo kod nje na večeri.. OK, otišli smo tam. Došla ženska, sve OK. Došli drugi gosti i počelo je. Bla bla zdrava prehrana, loše se hranimo, manjak vremena, brzo kuhanje... Sve stoji. I onda prezentacija koja to nije jer smo zapravo na večeri a usput upoznajemo prednosti posuđa. Pohano meso bez ulja – super; grah s kobasama i tjesteninom – super; povrće – super (za one koji vole povrće hehe)... Sve super. Samo ne znamo cijenu. A nju ćemo saznat kad se nađemo na kratkom sastančiću sa gospođmo. Pa kaj nam nije mogla reć to je tolko to tolko a ak kupite komplet tolko... Ma nema veze, pregrmili bumo i tuh pol sata – sat gdje bumo ustanovili da si nemremo priuštit to mada bi dugoročno štedjeli na ulju, začinima, struji i plinu a da ne velim da bi se hranili zdravije. Al da djeluje kvalitetno – djeluje. Od jedne frendice je stari još u ex državi bil u (meni) poznatijoj firmi vrhunskog posuđa. Sve je kod njih isto a cijene su vjerojatno blizu. Oni su imali i komplet šalica za kavu, jebote kak je to bilo ružno – ko bolesničke ili vojničke čelične šalice.. Napokon je zahladilo. Sad svi (i ja pomalo) kukamo kak je hladno i kak je naglo. Malo je naglo al je prije par dana bilo prevruće. A glede hladnoće – pa sad i treba bit hladno. Još da malo zahladi pa da napada... |
|
Pismo moje male svetom Nikoli: Dragi Sv.Nikola! Neznam jesam li bila dobra ove godine! To moraš pitati moju mamu i mog tatu. Ja želim jednu igricu sa Yetijem (Snježnim čovjekom) za računalo. Nadam se da češ mi ostvariti želu. P.S. Od ime prezime za Sv.Nikolu Tak se moja mala pripremila za danas. Čizmicu nije čistila jer od lani ima čizmicu napravljenu od kartona i vate. Samo je ostavila poruku unutra; naravno da smo razgovarali o raznim darovima i da je znala da bu dobila baš to al super mi je kak je još dijete. A nebu dugo, vrijeme leti i tek uz nju shvaćam kaj su stari ljudi mislili kad su govorili da po djeci vide kak stare. Ja također nisam čistil čizme (jer ih ni nemam nego samo gojzerice) al se svejedno nadam da bum iza 19 sati dobil poklon. Znam da lova nije riješenje za sve i da je važno zdravlje i ljubav i sreća al pošto Nikola nosi materijalne poklončiće.. Mislim, nisam u lošoj situaciji ko one tri sestre kojima je pravi Nikola nosil al da bi mi dobro došlo – bi. Glede Zagreba - niš novo. Jedino kaj je prevruće al to nije sam tu. Nebi htel da sad pada snijeg jer bi se topli i nastala bi bljuzga zbog koje mnogi ne vole snijeg. Zato se sam nadam da bu do Božića zahladilo i da bu padal kad treba.. |
