Pročital sam podugačak post jednog svećenika (?) i mogu reč da nije niš fulal. Isto tako mogu reč da ne volim promjene nikad, pa teško da ću se sam od sebe promjenit. Status quo, a to je zapravo stagnacija.. Kad sam maturiral raska nam je napisala predivnu poruku u kojoj nas upozorava da samo promjene vode boljitku. Djelomično sam to shvačal tad, mada ni dan danas moja tintara to ne prihvaća. Svi vodimo isprazne živote, životarimo na rubu kapitalizma nedovoljno sretni, bogati, veseli, zdravi... Svakom nekaj fali, tuđe je uvijek bolje, prošlost preziremo ili ju glorificiramo a budućnosti se plašimo.. Kakav nam je to život. Dal ja doniram poneku kunu telefonskoj akciji jer sam iskreno htio pomoć il se nadam da će i meni neko pomoć ak ću trebat? Dal udijelim poneku kunu prosjeku jer mi je višak il dajem zadnje? I dal je isprika da baki u kolicima ne dam svaki dan to da onda ja nebum imal? Ma imal bum, a oni koji prose iz obijesti ili ljenosti će završit ko i ja i ko i neki bogataš – u smrt se ne donosi bankovni račun. Opće nisam htel danas pisat al sam maloprije slušal 'Stuck in the moment you can't get out of' i sinulo mi je da smo svi u ovom glibu zajedno i zli i dobri i stari i mladi. I da nema opstanka našeg malog kamenčića na kojem smo izgradili ovu civilizaciju ak se svi ne promjenimo. A ja prvi ne volim promjene. Jebote, pa gdje će živjet naši unuci? Još malo pa će Zemlja imat atmosferu ko Venera. Neprestalno izumiru biljne i životinjske vrste. A baš je raznolikost života pomogla svim bićima na svijetu da se razvijaju.. Možda je baš zbog te raznolikosti Bog odlučio da neki naš davni predak dobije dušu i postane Homo Sapiens..
Gledam povremeno Zapadno krilo. I ne shvaćam, politiku HRTa odnosno HTVa. Dobre serije su ili u 16-17 ili iza ponoći. Čudi me da i CSI ne prebaca u te termine.. Uglavnom, izmišljeni predsjednički kandidat Matt (sjećam se da je taj glumac glumil u LA law daaaaavno) je kršten i vjernik ali nije protiv abortusa. Koja dilema. I ja sa nazivam vjernikom ali ne bih zabranil abortus. Nebi ga prakticiral, nebi ga koristil kao kontracepcijsko sredstvo nebi ga ni preporučal. Ali ga nebi zabranil. Jer život je tak nepredvidljiv da ima miljon zamislivih ili nezamislivih slućaja kada bi ab bio jedno od najboljih riješenja ak ne i najbolje. Čudnovati su putevi, i bolje je da ljudi što manje odlučuju o životu ili smrti. No ponekad je to nemoguće izbjeći. Mislim da nebi mogao bit dobar doktor ili sudac kad bi bila moguća smrtna kazna za neki gnjusan zločin. Jer ko sam ja da nekom uzmem život. Ako i nisam nekog ubio fizički, možda sam ga ubio riječima. A to nije puno bolje, dapače može bit i gore.
Želim biti apsolutno slobodna. Tak nekak piše na jednom zidu. Apsolutno slobodna je ljudima uništila fasadu. Jebeš ti ak zbog tvoje slobode drugi ispaštaju. To je ko kad ameri vele da imaju pravo zaštit sebe od opasnosti iz svemira tak da drugima zabrane da idu u svemir. I da im zabrane da rade nuklearne bombe. Otkud njima pravo da imaju nuklearne bombe? Licemjerni vođe vode otupljele narode u budućnost. Razni lobiji koje vode uski interesi uništavaju nam životni okoliš a uz pomoć GMO hrane, lijekova/droga, energije i informacija pretvaraju nas u kokoši nesilice, laboratorijske zamorce.. Možda je zabravo sve ovo real matrix, ali kad bi svi bili sretni/ji onda nek je i sve matrix. Ili ne?
Sad mi svira The End. Baš prigodno...
Vidim da u zadnje vrijeme samo grintam i kukam i da iste teme žvačem već dve i pol godine pa onda malo zabave za kraj. Joe je to predavno napisal (možda i još poneko) a ja sam kopiral pa objavil al nema veze, opet bum:
Vozio cigo mercedes 200 na sat i zaustavi ga policajac.
- "Cigo da li si ti normalan kad voziš 200, zgazit ćes nekoga."
- "Gospodine", reče cigo: "žurim jer sam izbo punicu nožem pa da je bacim u reku, eno je u gepeku."
- "Stoj ne mrdaj", reče policajac i pozva policijsku stanicu za pojačanje. Ubrzo dođe marica i još par inspektora otvoriše gepek i ne nađoše ništa, a na to će cigo:
- "Eto, još će da izmisli i da sam vozio 200 na sat..."
Došli s HTV-a snimati uobičajeni radni dan jednog zagorskog seljaka.
-Ispričajte vi nama Joža, kak izgleda vaš radni dan?
-Evo ovak: Jutro se ja i Bara zdignemo, ona skuha kavu, pa si popijemo kavu i trgnemo si saki po jen štamprlek rakijice, a ja neki put i dve.
Onda ja prejdem kravama, kokošima i pajcekima, to počistim, a Bara za to vreme dela fruštuk. Onda si pojedemo fruštuk, pa si popijemo saki deci-dva vina.
Onda si ja zemem kanister vina na traktor i prejdem orat. I tak orem ja, orem, pa si male popijem, pa opet orem, pa si pak male popijem, i dojde vreme za iti doma na ručak. Bara nekaj fino skuha, pa si posle ručka saki popijemo dva-tri deci vina…
-Čekajte malo, Štef, pa mi snimamo emisiju koju budu gledala i mala djeca, dajte malo to drukčije, samo o rakiji i vinu pričate, možda malo kulturnije….
- A hoćete kulturnije? Onda bumo ovak:
Jutro, kad se Bara i ja zdignemo, ona skuha kavu, pa si popijemo kavu i saki si pročita po jednu slikovnicu, a ja neki put i dve.
Onda ja prejdem kravama, kokošima i pajcekima, to počistim, a Bara za to vreme dela fruštuk. Onda si pojedemo fruštuk, pa si prečitamo saki jednu malu, tenku knjigicu.
Onda si ja zemem jednu debelu knjigu na traktor i prejdem orat. I tak orem ja, orem, pa si male prečitam, pa opet orem, pa si pak male prečitam, i dojde vreme za iti doma na ručak. Bara nekaj fino skuha, pa si posle ručka saki prečitamo po jednu-dve knjige.
Onda se malo odmorimo, Bara tam nekaj oko kokoših prčka, a ja si prejdem u biblioteku k pajdašima.
A kad tam, puna biblioteka, neki su već tak načitani da čitaju na glas, a neki i popevaju. I tak si mi prečitamo knjigicu-dve-tri i zabavlamo se, dok nas Štef bibliotekar ne stira van : Fajront! Dost ste čitali!
I tak mi stojimo pred bibliotekom, kad se nešče seti da Francek ima tiskaru i v nje finih friških knjiga…
Useljava se arapin u SAD i normalno prolazi proceduru za green card:
Službenik: Name?
- Abdulah ažva abla nešto
:Sex?
- Yes,yes, every day!
:No, no. Mail , femail
-O ,yes, mail, femail, sometimes camel...
18-godišnja djevojka se povjeri majci i kaže joj da joj menstruacija kasni već dva mjeseca. Vrlo zabrinuta, majka odlazi u ljekarnu kupiti test trudnoće i rezultat pokazuje da je trudna. Viče, proklinje, plaće:
- "Tko je svinja, želim znati, sad to ideš reći svome ocu", itd, itd.
Kad je napokon ostala sama, djevojka je obavila jedan telefonski razgovor. Pola sata kasnije potpuno novi Ferrari se zaustavlja ispred njihove kuće. Zreo, dostojanstven gospodin obučen u vrlo skupo odijelo izlazi iz auta ulazi u kuću. On sjedi u dnevnom boravku s roditeljima i djevojkom i kaže im:
- "Dobar dan, vaša me kći informirala o problemu. Ja se, ipak, ne mogu oženiti s njom zbog moje osobne obiteljske situacije, ali mogu preuzeti odgovornost i poduzeti nešto. Ako se rodi djevojčica, prepisat ću joj tri dućana, dva udobna apartmana, vilu na plaži i bankovni račun s 500.000 $. Ako se rodi dječak, dobit će dvije tvornice, uz 500.000 $. Ako se rode blizanci, svaki od njih će dobiti tvornicu i 250.000$. Ako nekim slucajem dodje do spontanog pobačaja..."
U tom trenutku otac, koji je šutio čitavo vrijeme, stavi ruku čovjeku na rame i kaže mu:
- "Jebat češ je opet!!"
Prvi školski dan u jednoj američkoj srednjoj školi. Učiteljica predstavlja novog učenika Šakira Suzukija iz Japana. Počinje sat i nastavnica ispituje:
- "Sada ćemo vidjeti koliko poznajete američku povijest. Tko je rekao "Slobodu ili smrt."? Odjednom tišina i samo Suzuki digne ruku:
- "Patrick Henry godine 1775. u Philadelphii."
- "Vrlo dobro Suzuki. A tko je rekao: "Država je narod i kao takva ne smije nikada umrijeti?"
Suzuki ustane:
- "Abraham Lincoln, 1863. u Washingtonu."
Nastavnica strogo pogleda učenike pa reče:
- "Sramite se. Suzuki je Japanac pa poznaje američku povijest bolje od Vas."
Tihi glas iz kraja razreda:
- "Jebite se, posrani Japanci"
- "Ko je to rekao?", vikne učiteljica.
Suzuki digne ruku i reče:
- "General MacArthur, 1942. u Guadalcanalu, i Lee Iacocca 1982. na skupštini dioničara Chryslera, Detroit."
Razred je u tišini samo se iz pozadine čuje:
- "Puši kurac!"
Učiteljica sva izvan sebe:
- "Sad je kraj. Tko je to rekao?"
Suzuki:
- "Bill Clinton Monici Levinsky, Oval Office, 1997. u Washingtonu."
Drugi učenik se prodere:
- "Suzuki je sranje!"
Suzuki:
- "Valentino Rossi u Rio de Janeiru na moto Grand-Prix Brazila 2002."
Razred pada u histeriju, učiteljica u nesvijest a na vrata ulazi ravnatelj škole:
- "U pičku materinu, još nikad nisam vidio takav kaos."
Suzuki:
- "Premijer Hrvatske ministru financija prilikom predstavljanja državnog proračuna, Zagreb 2006."
Post je objavljen 25.01.2007. u 18:58 sati.