ZG dnevnik

< listopad, 2004 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Moj mali dnevnik

MOLIM VAS DA NE KORISTITE KOMENTARE KAO MJESTO ZA OBJAVU LANACA SREĆE I SLIČNIH SPAMOVA

Linkovi
Blog
Zagreb

Zakaj volim Zagreb?
Zato kaj je najbolji grad na svijetu i ima dušu mada ponekad zgleda ko da ju gubi (al ju ne gubi)

a i ja imam šatro anonimus sandučić
zgdnevnik@net.hr

13.10.2004., srijeda

Reno

U Zagrebu je zahladilo. I vrijeme je, prošli tjedan je bilo pretoplo. Mada je prenagli prelaz, al kaj je tu je, vrijeme se nepovratno mijenja. Gubimo pravu jesen i proljeće. Sami smo si krivi. Ponajviše ameri svojim nepoštivanjem svijeta i ekoloških normi. A lijepo im je veliki poglavica prije puno godina rekel kak se trebaju ponašat. Al bitno da imaju veliki auto, da imaju benzina. A ostatak svijeta ko piiiiip. Imaju zalihe nafte i povečavaju ih tak da ih briga za ostale.
Ma dosta o njima. Evo priče o Renaultu 4. Prije desetak godina, kad se Moskvić već prestal kotrljat, stari je nabavil novi (čitaj polovni) auto. Dan prije nego ga je kupil sam pričal sa curom (sadašnjom zakonitom) kak može kupit bilo kaj osim četvorke. I osvanuo je taj dan. Doma je došla četvorka. Krem boje. Malo veće potrošnje od uobičajene. Al se kotrljala. Na svadbi od kuma je jedva uz breg išla, truba je cvilila. Tankanje na benzijskoj je trajalo (spigana cijev), ko da tankam 100 litara. Oba svijetla su radila sam ak su bila polako upaljena – kak sam jednom scimal murjaka. Veli on meni «gospon svjetlo vam ne radi». Ja začuđeno ustvrdim da to nemre bit istina, pa obojica odemo ispred auta a kad tamo – rade svjetla ko da sam taj čas metnul nove žarulje.. Jedno vrijeme je kočila lošije od lošeg. Zakočiš 10ak metara prije semafora i bljuzga te ponese tak da staneš još tolko iza semafora. I kad sam čistil led kod blatobrana, odvalil sam povelik komad pleha pa sam tu rupu zakrpal kartonom neko vrijeme. Al nam se zavukla pod kožu. Tak da nam nije smetalo kaj bi joj zimi bolje došli brisači iznutra, i kaj je poštala pjenu kroz prozore pri pranju u automatskoj praonici. Bilo mi je žal kad smo ju prodali. Ipak je to bil moj prvi auto. Prenjeli smo ju na mene kad je stari kupil Cromu. Još ju imamo, tj. stari ju ima. Ja sam jedno vrijeme imal Kadet. On je bil ful bolji, ali je bil star. Al uz sve je bil bolji i pouzdaniji od Crome, dok nije rekel da više nemre. Croma je na izdisaju, još se neda al vidim da nebu još dugo. Jer i nju volim mada nas je na cesti ostavila preko nekoliko puta. Al o njoj neki drugi put.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.