nedjelja, 27.01.2013.
Moje Želje
|
I tako, opet prizeljkujem ono sto nemam
Iz samog razloga sto to nemam..! Pa mislim, zar nikad nece doci to vrijeme Kada cu imati, neznam..! Decka, ali tako nekog posebnog seksi decka.. Ili nesto sarene kul odjece, Koju niko nema...ili One ljude koji se nasmiju na sve moje glupe fore... Onu zaljubljenost u zivot...ma Znam, sto vise prizeljkujem, to mi je sve tako nedostizno... I bit cu jos vise nezadovoljna sobom, i svemu kod sebe..! Zato cu biti pametnija, I necu dati da me zudnja pretvori u nesretnika. Koji klisej! znam. A i znam sebe--na kraju, kad bude sve okej Ljutit cu se na sebe sto sam citavo vrijeme bila nesretna..! To mi nikako ne ide u korist. Ma kako li to jadno bilo, prepustit cu se ovoj sveopcoj Dosadi. Nekako...znate, nekako je zbilja ne razumijem!, ali Bolje da se smirim u njoj... Zbilja neznam cemu sva ta Dosada, No opet, svo to prizeljkivanje steti najvise meni. Nemam nista. Od toga. Svega. Nekako, te su mi zelje, sve redom negativne... Sto znaci ta rijec, imati? ... Prolazim tako, doticnom Dosadom... Secuci psa, te veceri, u toj Dosadi. Svjetla mi se smjese, a sve je ostalo tamno, i sivo... Sjetim se one, -pogledaj sto imas! Ali znate...nije mi bilo do toga... Ocito sam toliki nezahvalnik, da i ono sto imam, Mi ne znaci puno... Mislim, znaci mi, no tada Tada se nisam mogla toga svega sjetiti, Koliko sam bila neraspolozena... Znate ono kad, jednostavno, zaboravite na lijepe stvari..? Nesto drugo mi, pak, padne na pamet... Ta cinjenica, sto nemam nista od navedenog, postala je prilicno kul. To sto nemam, to je sjajno..! Heh, glupo zar ne? E, pa, Mene je usrecilo. I odjednom se sve promijenilo... Tako sam sretna, sto "nemam nista", Sto sam tek kepec od studentice, Na jednom laksem, i opustenijem Fakultetu... Sto nemam sve petice, sto sam, eto, Naprosto...takva! kakva jesam! Nemam posao, Trenutno ne mogu iz svoje struke naciniti novac... Ne znam sve... I kad tako razmisljam, sve sam sretnija :) Samo slusam predavanja, Secem po kavama, Samo sam mlada i ucim, I druzim se Sa svojim frendicama, Po mnogocemu slicnim meni. Tako sve bezvezno, Jednostavno... Ne mozemo si priustiti skupe stvari, Nit imamo svojih financija.. Nemamo titulu nekih dobrih zvanja, Nismo poznate ni slavne, Tako smo... Veliko nista..! Haha, I to me usrecuje..! Mi smo samo svoje..! I mozda je bas najbolje, sto mnogo onih zelja nisam ispunila..! Nemogu vam opisati, ali Mislim da cete me shvatiti... To je ta smirenost, To saznanje... Ma sto god bilo, pokusaj se osjecati sretnim..! Mozda je bas velika sreca u tome, Sto jos nemas nikog... Mozda je bas, isto tolika sreca u tome, Sto su te zivotne okolnosti maknule iz naoko uzbudljivog zivota, I dovele, kao i mene, u Sveopcu Dosadu, U kojoj vise nema velikih nadolazecih dogadjanja... O kojima bi tvoja pozornost mogla ovisiti... Kad te posjeti Bas ta, je*ena, dosadna Jednostavnost. I zavolis je.. Jer je ne razumijes, jer tek ucis o njoj.. Jer nikad nije bila Na takav nacin "dosadna"... |
