mo's space

pilić



A o čemu da ja pišem?!
Kao što vidite, nisam baš uredila boxeve, ove kutijice lijevo...ali sam stavila neke pjesme
koje su mi super, koje jako utječu na mene...Vjerojatno bih stavila i onu s Titanika, ali nisam jer to nebu bilo dobro..
jer kad bih je stalno slušala,
pjesma "My heart will go on and on" bi bila kao i sve druge. Izgubila bi svoje čari, kužite kaj oću reć?
___ __ ___ __ __ _______ _ _ _ __ _


E, ali zato mi je ova "Uptown girl" i dan danas fenomenalna.
...Što ima novog kod mene?
Hmm, imam novi mobitel.
Imam, imam... ..ajme meni, ..kaj ja imam?
!
Dobila sam četvorku iz testa iz povijesti! Jedan bod mi falio do petice
ali nema veze-bit će još tih testova! ...ajoj
_ _ ___ ____ __ ____

Htjedoh vam nešto drugo reći.
Samo neznam točno kojim riječima =)
Za sad smo ustanovili da imam nove pjesme tu, s tim da sam jednu pjesmu u rozom pakiranju smjestila
tu negdje ispod ovih linkova...e, tA me pjesma na nešto neobjašnjivo asocira, ali o tome ću poslije.

I tako,
školica je počela. Drugi tjedan je završio. Meni su hladne ruke...i nažalost, ovisnica sam o svemu
kaj ima veze s horovražjimskopom :-P
I sad mi je glupo kaj vam samo to pišem,...
(...)

E, 'nate kaj? Ja ću dovršit ovaj post, za sad neka ostane takav kakav je.

pusa

p.s.ova ovdje pjesma ispod...dobro, dobro, isto mi je fora i skroz mi je lijepa...
neću vam govoriti...poslušajte ako hoćete..
pusa

Imati svoj bend lijepa je zamisao...eh kad bi se samo ostvarila.

*fighting crime
trying to save the world
here they come just in time
the powerpuff girls
powerpuff !!*

Dobro, dobro neću više to pjevati..neću da super cure zauzmu cijelu temu posta.

Hmmm, dal su svi hrvatski bendovi i bendovi uopće išli u muzičku?
Ili su svoju popularnost i uspješnost stekli svirajući po gažama i garažama, i klubovima?
Dal se treba ić u muzičku ukoliko želiš bit uspješan ko....hmm, pa, Psihomodo pop?

Ne, ha?

weeee onda imam šanse !!

I tako,
praznici još traju..Hvala Bogu!
A ja, s trbuhom punim palačinki i kolača i toga svega, tu sjedim pred ekranom,
gledam kako imam lijepe nokte na svojim oh rukama, razmišljajući
dal da nokte ponovno nalakiram, jer im je..jer im je lak otišo od
mog učestalog...pranja ruku...tako ja neznam što bih sa sobom,
kad mi se neda lektira čitat...a glupo je i televizor stalno gledat, jednostavno nije zdravo.

Filmovi koji su mi postali najzanimljiviji moji su snovi.

Strašno je kaj ja sve sanjam!
Ali nisu to strašni snovi, to su čudni snovi!

Evo, za Božić npr., sanjala sam da smo bili na nekoj čistini, ko u vestern filmovima, pijesak umjesto zemlje,
zapravo,neka žućkasta zemlja, u daljini možda neka gora, ili planina. Bio je sunčan dan.
Bila je moja frendica iz razreda, troje djece
-od kojih je bio jedan 8godišnjak koji je razvio čudnu teoriju o ženama, kao da one oblježavaju svoj teritorij te tako
postaju samosvjesne..neš u tom smislu
&
-bile su i dvije djevojčice od nekih šest godina
&
ja.
Mi smo stajali pred željezničkom prugom, na njoj je bio vlak s vagonima-s vagonima za ugljen i rudu.
I, što smo radili, pjevali smo Kad si sretan.
Frendica je započela; doduše uzela je nešto što je našla kraj vagona, nešto nalik na debelu petardu,
i, pljeskajući pjevala je--Kad-si sre-tan u-zmi pe-tro-lej sad-ti! *člop člop*
I mi smo s njom pjevali, uzeli ovo s poda i plješći;
Kad-si sre-tan u-zmi pe-tro..
Normalno, od toliko dima uzrokovanog pljeskanjem o petardu počne se ona gušiti. A i mi.
.A...
u daljini, odjednom
...BuuuuUuUUMM !!! vidiš kak eksplodira lokomotiva!
Dimi se izdaleka i požar se počeo širiti. Frendica se uspaničila i, zajedno s djecom, otrči..a kuda?
U smjeru požara. Gledala sam ih kako se udaljavaju i kako prolaze pokraj dviju vatri.
Nešto se promjenilo. Sad više ovo nije bila čistina, isti je bio prostor, ali smo se nalazili u ogromnoj
dvorani, uopće se nije kužilo da smo bii u dvorani.
Ljudi, odjednom su tu bili ljudi koji su navodno došli iz vagona-tamo kraj lokomotive, bili
su vjerojatno zarobljeni dok požar nije izbio. Nas su optuživali da smo ih zarobili,da smo ih zaključali u vlak, te
su gnjevno i živčano trčali,s lopatama u rukama, i naganjali nas s tim. Jedan nizak,stari čovjek bijele
brade do poda je trčao prema meni,ali na sreću, nije me udario,prošao je pokraj mene...
Bilo me je strah da će me ozljediti, da će me jako boljeti, no nisam trčala.
Vratila su se djeca, iz daljine, i frendica moja s njima. Držala je lopatu i trčala prema meni.
Kao kad čovjek trči, on maše rukama. Tak je i frendica, sam' kaj je imala lopatu.
Trči prema meni, trči ona trči i BuUuMM !!
Strefi me s lopatom po glavi.

Auu, što je boljelo.
U takvim trenucima drago mi je kaj je to bio samo san.
:-)

Dragi moji, jeste li vi ikada zaigrali onu lijepu nam igru "pričaj priču" il kak se već zvala? Znate ono, kad jedan kaže prvu riječ,
pa drugi ponovi tu riječ i doda svoju,

pa treći ponovi i on doda jednu riječ itd...

sve dok se jedan od njih ne zabuni....

Nekidan(prije par mjeseci:) smo Pero, Klara i ja igrali tu igru...u drvenoj garaži, a vani grmi i sijeva i vjetar puše...

do tud smo došli
=)


Jednom bio je jedan princ koji nije znao čitati ni pisati ali znao je letjeti daleko u daljine preko granice Mađarske, Danske,Čikaga i Londona i vrta moje kuće u točno osam sati kada je bilo vrijeme da ide u školu i nađe torbu veselu



ko to može nadmašiti?
Ovim ih putem pozdravljam...samo ne vjerujem da oni znaju moju adresu bloga haha.

A tak ti je to kad igraš s 13-godišnjakom i 10-godišnjakinjom... a kad igraš sa svojim vršnjacima, to otprilike ovak ispadne

U šupi bješe jedna biiiip i koza sa biiip na krovu što bješe prokišnjavao biiiip i koji je smrdio po bakinoj salati i biiiip
Neš u tom smislu...


No,
dugo nije bilo nikakvih novih postova. Posljednjih dana sam doista imala poriv da vam pišem ali, eto, lijenost
je očito bila jača od mene.
Zato joj to neću danas dopustiti! Danas ću do kraja napisati ovo kaj oću..!..napisati!
Jel tako?
Tako je!

Sretan vam Božić!!!

__ __ __ ___ ___ ___ __ _ _ __ __ _ _ _ _ __ _________ _ _ _ _ _ _ _ _

Ispričat ću vam jednu priču.
O jednoj 16-godišnjoj curi.
Ona vam se nedavno zaljubi u jednog dečka. A dečko ono-visok, plavi, godinu stariji, irokeza-ma sve super!
I tako,
jednoga dana razgovara ona s frendicom. Neznam, neš su pričali, nije sad ni bitno. Bitno je da su se dogovorile
nešto.
U ponedjeljak, njena frendica obavi svoj dio dogovora pa je onda naša junakinja priče trebala
obaviti njen dio dogovora.
To da je trebala popričati sa svojim pankerom.
"samo ću ga nešto pitati, nešto u vezi nekog benda.." misli si ona.
Hmm da, al nije to tak jednostavno.
Ubrzo je skužila da njena zamisao ne štima>>nekoliko njenih iz razreda reklo je da ga prvo treba upoznati.
Zapravo, više-manje-svi su joj rekli da se trebaju upoznati.
"Kaj tu ima bit teško-pružiš ruku i kažeš bok ja sam ta i ta htjela bih
se upoznati..." govorila joj je jedna frendica.
"nemreš doć i samo ć-ć-ć-ć ć (prijevod: bla-bla-bla), ne smiješ biti napadna. Moraš se upoznati.
Imaj svoj stav."
Sutradan.
Ništa.
Slijedeći dan.
Frendice su ih namjeravale upoznati. No ništa. Nije ga bilo il tak neš.
Četvrtak.
Ah, dan ko i svaki drugi-dva iz kontrolnog, osim toga..ma, jadan dan.
A i simpu nije vidla. Uopće.
Poslije nastave vidi ona svoju frendicu (ovu prvu:).
Malo su ostale i zabavljale se s ostalima.
Pa kad su odlazile, prolazile su kantinu,
a tamo..stajao je on i pričao s njegovim frendova.
Idu one natrag.."obećala si, sad moraš pričat s njim."
A nju je bilo trema. No ipak je krenula samouvjereno.
Došla je do njega, ovaj se okrenuo,
pružila je ruku i...
pogledala ga i namjeravala je reći bok ja bih te htjela upoznat...
ali ne..
ova kao da se predomislila.
Nije ju toliko bilo sram koliko je jednostavno bila lijenčina.Bila je lijena potruditi se i
upoznati s njim.
I,zato
kad ga je pogledala, odmah spusti pogled prema dolje
uhvati se za glavu
brzo se, ajmo reć, okrene za 360° oko sebe
i otiđe van.
E, sada je zaista glupo ispala.
Ovi su joj se smijali.
Vjerujem da se frendica tada razočarala u nju, ali
ih je ipak zamolila da ostanu tu, i krenula do nje.

Užas jedan. Užas, misli si ona.
Pa Bože nismo u crtiću!
Nismo u crtiću da očekujemo kak ljudi izvode akrobacije!
Normalno da joj se smiju. Izgledala je kao da su je opsjeli duhovi.
___ __ ___
Cura je, sva u bedu, želeći to zaboraviti,
bila krenula do izlaza škole, kad ju je frendica zaustavila.
Sada, ni ja sama nemam pojma na koju je foru ta žena odlučila ići natrag.
Progutati ponos
suočiti se sa strahom.
Frendica ju je nagovorila, ali fakat nemam pojma kako.
rekla joj je da će je sad ti dečki po tome zapamtiti.
Pa su se vratile natrag u kantinu.
Ova se ispričala.
I pitala ih
"I,kako ste vi?"
na šta je jedan odgovorio "Grozno.."...