11

četvrtak

lipanj

2020

50+30=100

Omotana ručnikom, stojim ispred zrcala u kupaonici. Kosa mi je mokra, pa uzimam fen i topli zrak raspršuje duge vlasi.
Ugledam njegov odraz u zrcalu. Izašao je iz tuš kabine, pa onako još mokar i lijep, grli me s leđa. Uzima fen iz mojih ruku, odmakne kosu s mog uha i šapne mi:
- Griva moja lijepa ...
Prstima pažljivo prolazi kroz kosu i nastavlja ono što sam ja do malo prije radila.
Ne sjećam se da je ijedan muškarac išta ljepše za mene uradio. Sušio mi kosu ...

Dok tonem u san, kroz otvoren prozor, negdje iz mraka dopire glasanje ćuka. Njegov prodoran cijuk pretvara se u sonar podmornice dok tonem u vodeno plavetnilo.

U zadnje vrijeme često pomislim kako je vrijeme da napišem epilog jednoj ljubavi.
Ono što me sprječava, ovakvi su trenuci.

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.