Omotana ručnikom, stojim ispred zrcala u kupaonici. Kosa mi je mokra, pa uzimam fen i topli zrak raspršuje duge vlasi.
Ugledam njegov odraz u zrcalu. Izašao je iz tuš kabine, pa onako još mokar i lijep, grli me s leđa. Uzima fen iz mojih ruku, odmakne kosu s mog uha i šapne mi:
- Griva moja lijepa ...
Prstima pažljivo prolazi kroz kosu i nastavlja ono što sam ja do malo prije radila.
Ne sjećam se da je ijedan muškarac išta ljepše za mene uradio. Sušio mi kosu ...
Dok tonem u san, kroz otvoren prozor, negdje iz mraka dopire glasanje ćuka. Njegov prodoran cijuk pretvara se u sonar podmornice dok tonem u vodeno plavetnilo.
U zadnje vrijeme često pomislim kako je vrijeme da napišem epilog jednoj ljubavi.
Ono što me sprječava, ovakvi su trenuci.
Post je objavljen 11.06.2020. u 12:16 sati.