moja raspoloženja su poput
šarenih projekcija na zidovima i ne mogu ih pratiti
psihodelija
i povrće na sve moguće načine

živjet ćemo u stablu
pod krošnjom

sretna sam

i svi ljudi koje sretnem u tim dugim popodnevnim šetnjama
gube se u sebi
ti ljudi koji šeću
u travi
kao mravi
otkriju mi dio neotkrivenog

ne vjerujem ti
i ne vjerujem ničemu

ne znam tko me naučio sve odsjeći od sebe
možda moja kali ili tara?
možda moja jedanaesta božica moći
ali ja ne mogu odmeditirat koliko može sve oko mene
ja ne znam stati na loptu i utišati srce
ja se samo mogu sama uništiti i odsjeći si glavu
pa u jednoj ruci držati mač a a drugoj lotos

zašto mi ta kuća lijekova sa tisuću pasa na kraju zemlje djeluje tako nestvarno tako bajkovito
i tako
kao da ju ne zaslužujem?

s tobom je sve prirodno i normalno
i osvaja me svaki dan
sve više
taj tvoj miris borova
kad za mene znaš napraviti šator od plahte i
donijeti čarobnu vodu iz svoje
kuće
pekmez od šljiva kompot od dunja
sirup od maslačka
sve ono što nikad nisam vidjela i

probala

sva tvoja ravnica bez
zidova
bez riječi
samo frekvencija
je sada i moja
ne škrtariš niti malo
i čudno je kako si me oteo moru
iz dubine
odjednom
i lijepo je jer znaš naučiti me stvarima koje sam zaboravila

ali samo ponekad bude mi žao moje samoće
koja je sada sama
rekao si da se moram vratiti među ljude u ovom životu
rekao si da ćemo otvoriti dućan
i biti sretni

eto
danas sam zaljubljena sutra ću vjerojatno opet biti neumjerena u ludilu
al pusti me do tada