Htjedoh ti obložiti tijelo listovima crne salate
Ono nedavno kad si pričao o sebi
I voljeti te takvoga
Pustiti te da uživaš u svojim manama
Zdrobiti te u pepeljari među prstima
Prignječiti kao cigaru ispušenu do pola
Mrzim kad ljudi mijenjaju naglaske
Kad cvrkuću stenju
Volim kad ljudi rokću
Jarun u tri i po pa ti hodaj
Zagreb lagano postaje moj grad
Samo moj
Počinjem osjećati miris i čuti zvukove
Gotovo sve
Tupe semafore zanemarujem
Vidim mrtvilo i užurbanost i tamo gdje je sve pusto,
Samo pčele prozuje tu i tamo kraj moje glave
Pa me sjete na ljeto i šarene haljine
Bose noge, dinju i topli napitak od hmelja u oštroj limenci
Pa me podsjete na kiselkastu ranu na donjoj usni
I miris maslinova ulja za sunčanje /Reinog/
Mrtvi Grad
Mrvi dio mog života
Moju mrtvu ljubav
Moju mrtvu ludu glavu pospremljenu na police u mojoj preuređenoj sobi
/uskoro ne više mojoj i sa žičanim krevetom/
Dobila sam i ja kućicu za pse
Odbijam spavati na svili, pod svilom, svejedno
Voljela bih da si mi malo bliže
Da nekad mogu skoknut i poljubit te na brzinu
Obrisati mlijeko s tvojeg lica
Ostaviti šestar u tvom oku
Da možeš baciti moj telefon kroz prozor
Voljela bih da oživiš
I da ja budem tu
Imaš pravo nema me Jer sam te zaboravila
Samo me ponekad pčele podsjete na
Mrtvi Grad
Mrtvi dio moga život
Moju mrtvu ljubav.
Samo ponekad poželim da oživiš
I da si mi bliže
Da mogu ostavit oči na tvojim dlanovima
I bolje čuti tupe semafore
Mog novog grada

Moj leptir pobjegao je dva puta
Dok sam slušala vedske rečenice
Prevodila njihovo znanje
Cijedila mudrost mrtvih bogova
Moj leptir izgubio je ravnotežu dva puta
Dok sam se smirivala i prestajala pušit
Piti
Pila bezkofeinsku kavu
Dugo pričala o slobodi i
Sanjala bombe
Moja ljubav umrla je dva puta
Prvi put kad sam se preračunala s drugom
Misleći da mi baš to treba
Drugi put kad odlučila biti posvećena
Prodisala je za kratko vrijeme
Osušila mi kosu /prepunu snijega/
Zaljubila se u konture tijela na papiru
pojela rastopljenu čokoladu iz stare džezvice
pa tresući se od straha zaspala pod krevetom
uz zeleno čudovište
al samo da još jednom prije bitke odradi svoj beauty sleep¤

Pričekaj
Da dodjem pa mi kaži
Da sam besmislena i nepronađena
Da ne shvaćam
Da ćeš biti sve ono što trebam
Svaki put
Iznova
I da naše vezivanje za riječi
Nije kao gledanje u Sunce
Bez sunčanih naočala
Budi toliko hrabar
Pa priznaj
Da smo sami ostali u ovom

Pričekaj da me vidiš
I da ti kažem koliko sam boja dobila
Za sitniš
I koliko sam tvojih riječi izgubila putem
Pričekaj da priznam
Koliko je zagušljivo u ormarima
I usko u stanovima
I koliko
Mi sada zbilja ne trebaš