Htjedoh ti obložiti tijelo listovima crne salate
Ono nedavno kad si pričao o sebi
I voljeti te takvoga
Pustiti te da uživaš u svojim manama
Zdrobiti te u pepeljari među prstima
Prignječiti kao cigaru ispušenu do pola
Mrzim kad ljudi mijenjaju naglaske
Kad cvrkuću stenju
Volim kad ljudi rokću
Jarun u tri i po pa ti hodaj
Zagreb lagano postaje moj grad
Samo moj
Počinjem osjećati miris i čuti zvukove
Gotovo sve
Tupe semafore zanemarujem
Vidim mrtvilo i užurbanost i tamo gdje je sve pusto,
Samo pčele prozuje tu i tamo kraj moje glave
Pa me sjete na ljeto i šarene haljine
Bose noge, dinju i topli napitak od hmelja u oštroj limenci
Pa me podsjete na kiselkastu ranu na donjoj usni
I miris maslinova ulja za sunčanje /Reinog/
Mrtvi Grad
Mrvi dio mog života
Moju mrtvu ljubav
Moju mrtvu ludu glavu pospremljenu na police u mojoj preuređenoj sobi
/uskoro ne više mojoj i sa žičanim krevetom/
Dobila sam i ja kućicu za pse
Odbijam spavati na svili, pod svilom, svejedno
Voljela bih da si mi malo bliže
Da nekad mogu skoknut i poljubit te na brzinu
Obrisati mlijeko s tvojeg lica
Ostaviti šestar u tvom oku
Da možeš baciti moj telefon kroz prozor
Voljela bih da oživiš
I da ja budem tu
Imaš pravo nema me Jer sam te zaboravila
Samo me ponekad pčele podsjete na
Mrtvi Grad
Mrtvi dio moga život
Moju mrtvu ljubav.
Samo ponekad poželim da oživiš
I da si mi bliže
Da mogu ostavit oči na tvojim dlanovima
I bolje čuti tupe semafore
Mog novog grada
Post je objavljen 23.01.2009. u 14:00 sati.