ti dodiri umrtvljuju ti tijelo
i traže opravdanje za svaku boju
Kaže; treba nam ljeto

A sva ona kristalna jutra
umočena u savršene nove boje naših budućnosti
izlomljena su i sljepljena
sažaljenjem

/on u odjelu
u košulji zamrljanoj krvlju
čeka svoj alkohol na šanku/

neki čudni kratki naleti sreće
i koce nakon narkoze
koje se prevrću same za sebe
i ne vidiš ih i ne čuješ
samo ih osjećaš u polusnu
još danima nakon

a puls ti je savršeno pravilan
i srce ti kuca točno kako treba
nedostaje nam glazba
iako si udovica zaboravi kratko
na te dodire što ti umrtvljuju tijelo
i postavljaju nove rekorde
smanji dozu barem još večeras

tijelo ti je slomljeno
i ne možeš znati kako je biti baš tamo gdje zamišljaš
i slomljena je ta naša blistava ljepota
stigli su neki novi ljudi
kako im reći istinu kad ja ne mogu do nje

još ne znaš ni koji je dan a već pričaš o sutra
o svojoj smrti
i hitnoj pomoći
i vrištiš riječi koje ama baš ništa ne znače
barem meni

lako je drugome govoriti koliko je sebičan
i u svemu pronalaziti stvari od kojih ćeš činiti
umjetnička djela
lako je za svakog napraviti ljepotu
i ostaviti ga samog s njom

Uvijek sam htjela ovo što sada imam, a sada želim nešto potpuno drugo- rekla je gledajući ga pravo u oči
- svejedno je sada koliko imam i koliko ću dobiti kad sam uvijek na ovom istom mjestu probodena glupostima današnjice.

Trebala bi prestati cviliti i nešto poduzeti kao ostali normalni ljudi- odgovori joj odvaraćajući pogled od njenih suznih očiju
Ostali, ostali, uvijek su ostali nikad nema mene, ja nisam među njima zar nisi još shvatio, nema me među svima, nikad me nije ni bilo, iako si me uvijek tu htio ugurati.
Pogreška. Tvoja velika životna pogreška.
Ja

Ti nikad nećeš pronaći mir, nisi potpuna, nemaš dobro poslagane vrijednosti, hirovita si, imaš prebujnu maštu, to je nemoguće, ne možeš tako opstati, nećeš uspjeti, moraš se promjeniti

Valjda ću nešto napraviti od sebe kad odem negdje, negdje drugo
Ili je to u meni, ili će me proganjati do kraja
U beskraj sam spremna poći samo da me ostavi taj odvratni demon
Eh da u beskraj
Postoji li?
Išta osim ove rupe od sadašnjosti i praznih lica koja me svaki dan okružuju
Bilo što
I tvoje lijepe glupe jebene slike mene
Mene kakva nikad neću biti