ti dodiri umrtvljuju ti tijelo
i traže opravdanje za svaku boju
Kaže; treba nam ljeto
A sva ona kristalna jutra
umočena u savršene nove boje naših budućnosti
izlomljena su i sljepljena
sažaljenjem
/on u odjelu
u košulji zamrljanoj krvlju
čeka svoj alkohol na šanku/
neki čudni kratki naleti sreće
i koce nakon narkoze
koje se prevrću same za sebe
i ne vidiš ih i ne čuješ
samo ih osjećaš u polusnu
još danima nakon
a puls ti je savršeno pravilan
i srce ti kuca točno kako treba
nedostaje nam glazba
iako si udovica zaboravi kratko
na te dodire što ti umrtvljuju tijelo
i postavljaju nove rekorde
smanji dozu barem još večeras
tijelo ti je slomljeno
i ne možeš znati kako je biti baš tamo gdje zamišljaš
i slomljena je ta naša blistava ljepota
stigli su neki novi ljudi
kako im reći istinu kad ja ne mogu do nje
još ne znaš ni koji je dan a već pričaš o sutra
o svojoj smrti
i hitnoj pomoći
i vrištiš riječi koje ama baš ništa ne znače
barem meni
lako je drugome govoriti koliko je sebičan
i u svemu pronalaziti stvari od kojih ćeš činiti
umjetnička djela
lako je za svakog napraviti ljepotu
i ostaviti ga samog s njom
Post je objavljen 28.02.2008. u 11:35 sati.