Uvijek sam htjela ovo što sada imam, a sada želim nešto potpuno drugo- rekla je gledajući ga pravo u oči
- svejedno je sada koliko imam i koliko ću dobiti kad sam uvijek na ovom istom mjestu probodena glupostima današnjice.
Trebala bi prestati cviliti i nešto poduzeti kao ostali normalni ljudi- odgovori joj odvaraćajući pogled od njenih suznih očiju
Ostali, ostali, uvijek su ostali nikad nema mene, ja nisam među njima zar nisi još shvatio, nema me među svima, nikad me nije ni bilo, iako si me uvijek tu htio ugurati.
Pogreška. Tvoja velika životna pogreška.
Ja
Ti nikad nećeš pronaći mir, nisi potpuna, nemaš dobro poslagane vrijednosti, hirovita si, imaš prebujnu maštu, to je nemoguće, ne možeš tako opstati, nećeš uspjeti, moraš se promjeniti
Valjda ću nešto napraviti od sebe kad odem negdje, negdje drugo
Ili je to u meni, ili će me proganjati do kraja
U beskraj sam spremna poći samo da me ostavi taj odvratni demon
Eh da u beskraj
Postoji li?
Išta osim ove rupe od sadašnjosti i praznih lica koja me svaki dan okružuju
Bilo što
I tvoje lijepe glupe jebene slike mene
Mene kakva nikad neću biti
Post je objavljen 01.02.2008. u 14:23 sati.