24.09.2006.
tisuće malih bogova silaze noćas skriveni u kišnim kapima. na moje lice padaju kao da se igraju života u koraku...
-Čjang… - oslovi ga plašljivo.
Stari galeb ga blago pogleda.
-Što je sinko?
-Ovo nije nebo, zar ne?
Starješina se nasmiješi na mjesečini.
-Ti još učiš – reče naposljetku
-Što će biti poslije ovoga? Kamo idemo? Zar nebo uopće postoji?
-Ne, Jonathane, ne postoji. Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo. – zastane na trenutak pa reče:
-Ti letiš veoma brzo, je li? Dodirnut ćeš nebo, Jonathane.
Stari galeb ga blago pogleda.
-Što je sinko?
-Ovo nije nebo, zar ne?
Starješina se nasmiješi na mjesečini.
-Ti još učiš – reče naposljetku
-Što će biti poslije ovoga? Kamo idemo? Zar nebo uopće postoji?
-Ne, Jonathane, ne postoji. Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo. – zastane na trenutak pa reče:
-Ti letiš veoma brzo, je li? Dodirnut ćeš nebo, Jonathane.
Ne znam koliko još ću moći pisati o tome…
Prilazio je lagano.
Naslanjajući se na šareni zid.
Poluzatvorenih očiju i smiješeći se.
Po nepravilnom podu su se razlile sve moje emocije, zatrpavala sam ih nogama, da ostali ne primijete.
I lišće je koračalo njihovim koracima prema autobusnoj stanici.
Nisam htjela da se pretvori u ono u što se počeo pretvarati.
Ali nisam mogla ništa napraviti.
-Nemoj biti tako strog prema njima! Time što su te protjerali naudili su sami sebi i jednoga će dana i sami to spoznati, jednoga će dana i sami vidjeti ono što ti sad vidiš.
Oprosti im i pomozi da im se otvore oči.
Oprosti im i pomozi da im se otvore oči.
Ja samo želim naučiti letjeti...
Samo to.
17.09.2006.
i ne volim više piti alkohol.uvijek me izgaze svi.
Rekao mi je da pišem smiješne esemesove.
I da me obožava.
A to je vjerojatno govorio svakoj prije mene.
da.da.da.da.
mama mi je sada rekla da je pakao u meni...
možda ima pravo
edit:
Vidjela sam boga danas kako knjigu čita, negdje tamo među oblacima. I previše mislila o krivim stvarima. Malo sam disala i pokušavala biti velika.
Mislila sam da treba napraviti novu Noinu arku. Sve je bilo čišće i svjetlije zbog kiše.
A ja sam i dalje bila prljava i gušila sam se u vlastitim krugovima samoće. Vlastitom kaosu.
Pokušala sam razmišljati unaprijed, ali mali patuljak me vraćao na početak, kada sam pala sa stabla vremena shvatila sam da nemam ništa, jer sam sve bacila u pogrešnu košaru i poklonila siromasima.
nije lijepo.nije lijepo. nije lijepo.
i svi imaju zašto plakati. imaju zašto padati i ostavljati svijet na tuđim ramenima. svi imaju razlog za sebičnost.
nedostaje mi čokoladni kolač i hladno mlijeko na balkonu, koje će me potpuno smiriti i dati mojim noćima mir. bez vibracije mobitela i ružnih snova punih pljuvačke i jastuka natopljenih suzama.
i ne želim više poljupce pored hladnih zidova i zadah alkohola, miris spaljenog kikirikija.
ne želim dodire u mraku.
Pitah: " Sada je sve gotovo, zar ne?"
(ne odgovara)
U meni je željezna opruga koja se opušta jedino onda kada spavam. A to je jako rijetko.
I nije baš lijepo gledati ju kako plače. I malo je naporno postalo stalno se smijati.
Napokon proviruje iza oblaka i velikim tužnim očima poručuje mi: " Nikad neće biti gotovo"
" Tako sam i mislila"- odgovaram i okrećem leđa onom drugom svijetu nedotaknutom od čovjeka. Onom svijetu iza kiše i oblaka. Gdje možeš samo pogledima...
I da me obožava.
A to je vjerojatno govorio svakoj prije mene.
da.da.da.da.
mama mi je sada rekla da je pakao u meni...
možda ima pravo
edit:
Vidjela sam boga danas kako knjigu čita, negdje tamo među oblacima. I previše mislila o krivim stvarima. Malo sam disala i pokušavala biti velika.
Mislila sam da treba napraviti novu Noinu arku. Sve je bilo čišće i svjetlije zbog kiše.
A ja sam i dalje bila prljava i gušila sam se u vlastitim krugovima samoće. Vlastitom kaosu.
Pokušala sam razmišljati unaprijed, ali mali patuljak me vraćao na početak, kada sam pala sa stabla vremena shvatila sam da nemam ništa, jer sam sve bacila u pogrešnu košaru i poklonila siromasima.
nije lijepo.nije lijepo. nije lijepo.
i svi imaju zašto plakati. imaju zašto padati i ostavljati svijet na tuđim ramenima. svi imaju razlog za sebičnost.
nedostaje mi čokoladni kolač i hladno mlijeko na balkonu, koje će me potpuno smiriti i dati mojim noćima mir. bez vibracije mobitela i ružnih snova punih pljuvačke i jastuka natopljenih suzama.
i ne želim više poljupce pored hladnih zidova i zadah alkohola, miris spaljenog kikirikija.
ne želim dodire u mraku.
Pitah: " Sada je sve gotovo, zar ne?"
(ne odgovara)
U meni je željezna opruga koja se opušta jedino onda kada spavam. A to je jako rijetko.
I nije baš lijepo gledati ju kako plače. I malo je naporno postalo stalno se smijati.
Napokon proviruje iza oblaka i velikim tužnim očima poručuje mi: " Nikad neće biti gotovo"
" Tako sam i mislila"- odgovaram i okrećem leđa onom drugom svijetu nedotaknutom od čovjeka. Onom svijetu iza kiše i oblaka. Gdje možeš samo pogledima...
13.09.2006.
06.09.2006.
srebrene narukvice
Znaš, onako, ne znam više što da ti napišem.
I samo kimam glavom na sve njihove riječi, na sva pitanja.
Srebrene narukvice…
A oni se usuđuju govoriti kako se trebam ponašati. Što učiniti. I kako pričati.
Sada smo želim slušati. Prvi put u životu pomirila sam se s vlastitom situacijom.
Ljubila bih te u potiljak da nitko ne vidi. I prolazila rukama kroz tvoju kosu.
Ali ne mogu. Jer te nema.
I nije te briga što nisi tu. Pričaš šuplje priče.
Pusti laži neka se talože na malim tanjurićima za čaj dok lomimo zube na tvrdim kupovnim kolačima s rumom.
Pusti niti koje povezuju Sunce s Oblacima. Ne poteži ih.
I pusti me da šapućem preko esemesova. Jedino tako mogu reći koliko volim. Pusti me da slušam kako dišeš kroz telefonsku slušalicu. Samo to.
Možeš mi nacrtati sunce oko očiju vodootpornim markerom. Nacrtaj poglede koji gmižu po tvojim kretnjama kao hladni puževi na hrapavim kamenjima ispod moje škole.
Nemoj više gurati svoje svježe posjekotine pod moje tople ruke. Nemoj. I mene boli.
Nemoj mi više nikad reći oprosti. Nemoj mi davati ono što tražim. I nemoj se smijati kad mi nanose bol.
Molim te nemoj.
02.09.2006.
dobro jutro
Odlomili su mjesec rukama
I pustili tugu u moju sobu odmah ujutro
Samo na kratko da me pozdravi
Umjesto Sunca
