Marketing
tisuće malih bogova silaze noćas skriveni u kišnim kapima. na moje lice padaju kao da se igraju života u koraku...
-Čjang… - oslovi ga plašljivo.
Stari galeb ga blago pogleda.
-Što je sinko?
-Ovo nije nebo, zar ne?
Starješina se nasmiješi na mjesečini.
-Ti još učiš – reče naposljetku
-Što će biti poslije ovoga? Kamo idemo? Zar nebo uopće postoji?
-Ne, Jonathane, ne postoji. Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo. – zastane na trenutak pa reče:
-Ti letiš veoma brzo, je li? Dodirnut ćeš nebo, Jonathane.
Stari galeb ga blago pogleda.
-Što je sinko?
-Ovo nije nebo, zar ne?
Starješina se nasmiješi na mjesečini.
-Ti još učiš – reče naposljetku
-Što će biti poslije ovoga? Kamo idemo? Zar nebo uopće postoji?
-Ne, Jonathane, ne postoji. Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo. – zastane na trenutak pa reče:
-Ti letiš veoma brzo, je li? Dodirnut ćeš nebo, Jonathane.
Ne znam koliko još ću moći pisati o tome…
Prilazio je lagano.
Naslanjajući se na šareni zid.
Poluzatvorenih očiju i smiješeći se.
Po nepravilnom podu su se razlile sve moje emocije, zatrpavala sam ih nogama, da ostali ne primijete.
I lišće je koračalo njihovim koracima prema autobusnoj stanici.
Nisam htjela da se pretvori u ono u što se počeo pretvarati.
Ali nisam mogla ništa napraviti.
-Nemoj biti tako strog prema njima! Time što su te protjerali naudili su sami sebi i jednoga će dana i sami to spoznati, jednoga će dana i sami vidjeti ono što ti sad vidiš.
Oprosti im i pomozi da im se otvore oči.
Oprosti im i pomozi da im se otvore oči.
Ja samo želim naučiti letjeti...
Samo to.
Post je objavljen 24.09.2006. u 14:37 sati.