23.07.2006.
ja volim pipse, previše. obožavam ih. i romi i taju i ivanu i mirjicu i evu s jabukom. svih puno volim. al neki su me povrijedili pa nisu na popisu. volim i pavlicu dragu
Želja se neće ostvariti samo ako je zaželim više puta i napišem u veliko narančasto Sunce, jel tako?
I pokušati ću spriječiti samoubojstvo. Moram.
Snom ću prekriti sve ružne stvari. Baš sve.
Sjedila sam sama među iglicama ljeta, i ples se šuljao oko mene i svi njihovi pogledi zamućeni, jecaji zabave i vrištanje sreće.
Hrapave ruke, njegove, davne na mom tijelu.
Lupale su me uspomene po glavi. Krvarile su mi oči. Opet.
Pokušao mi je lomiti prste
I stvarati modrice tamo gdje su već bile nacrtane temperom odrastanja.
I najljepše, njene žute pletenice u hrpi cvijeća. I hladni poljupci na raskrižju molitvi nepostojećim visinama.
Vrištanje po praznim ulicama, odbijale su se riječi o bijele papire,i mobitel se stalno derao zbog esemesova.
I voda je prebučna bila.
Tražila sam samoću. Na kratko. Željela sam da me ugrize za vrat kao nekada i ostavi tragove po zapešćima.
Jer sreća je bila prevelika. Sreća je bila lažna i isforsirana.
Previše smijeha na policama moje sobe, i u praznim čašama.
Previše narančastog laka i sokova koje je pružala mi djevojčica s osmjehom na licu. Bez bora na čelu.
Previše laganja sebi. I straha od života. Previše.
Smijali su mi se jer sam im rekla da mu moraju staviti dva prsta u oči. Jer ih gleda. Nisu mi vjerovali da je tu. Nisu ga vidjeli. A on mi je namigivao, zločesto. Kao da će ih ubiti. A oni mi nisu vjerovali. ne znam što je bilo dalje. Pobjegla sam među iglice i sjedala sama tamo da me ne pronađe.
17.07.2006.
*kupila sam novu maramu*ružne boje*i narančastu narukvicu s velikim kuglicama*i ljubičasti šiljak za nos*guštera za pupak*slavici dvje kuglice za usnu*i ivana je bila šefica*a romi se samo smijala*
Ne žeilm ništa reći.
Sve ću ostaviti samo za sebe.
Jer ne znam dovoljno dobro opisati okus.
Samo dodir,
isprekidani san.
Osmijeh i kava,
čaj od mente i nove kutije ronhila.
Samo to i još sve ostalo.
Za mene.
Za nas.
Zauvijek.
15.07.2006.
odlazimmmmmmmm
večeras na pipse idem. u klub.
i imam anđela. sinoć sam ga pronašala ispod jastuka. ima kosu narančastu i oči.
i cvijeće u kosi. i voli piti crno vino pomješano s ničim.
i pajki sa mnom i pozdravlja vas svih leah i njen anđelak,
jer idemo u zagreb pa se neću javljat malo,malo,malo.
a onda ću vam javiti kako je na koncertu bilo.
11.07.2006.
djevojčica sa smislom u očima
Ima okus vina na usnama.
Zbilja. Ne lažem.
Kušajte.
Besplatno je.
Raširite joj noge
Obaspite ju poljupcima.
Poklonite joj bistre oči.
I kapljicu razuma.
Samo kapljicu.
To je dovoljno jer već ima zadah viskija.
I krvi.
Razmažena pod božjim nogama.
Pospana na stopalima.
Razderana u đinsu.
S urnama.
Rano.
Prije jutra.
Prije šavova na usnama leptira.
Među kapljicama kiše,
Pod maskama sunca
U cvijeću sjedi djevojčica
S teglom zagrljaja.
Sama s tvrdom knjigom
pod glavom
I ispalim trepavicama
nekadašnje želje.
09.07.2006.
pavla je zakon jer mi je majicu dala*taja je cura i još pola cure, i ja je obožavam*a romi je na mene ljuta*
Iskrivljena lica
Pod bliještećim svjetlima
Iskrivljenih osmjeha
Traže više.
Više od pokreta tijelom,
Više od pogleda.
Istrzani dodiri rukama
Pod mutnim zrcalima zabave
Tjeraju na još
Bez pitanja o sutra,
Bez pitanja o inače i nekad.
Sada je sve.
Dalje ne postoji. Kao ni prije.
Nakon toga glava mu sasvim mirno počiva na mojim koljenima.
Tek tu i tamo promrmlja nešto misleći da ga slušam.
Razumijem.
Odgovaram. Nježno.
Na pitanja o ljubavi koje u meni napokon ima.
Samo poljupci žutih okvira
I crveni ugrizi
Na mjesecu punom gušterica.
I ljepota skrivena u rupama na cipelama.
Puštam da me udara kiša po kapcima
Boje kovanica.
Spajam dlanove,
Podižem ih prema nebu.
Tkanina postaje sasvim
Mokra Mekana i Plašljiva
Puna praznina kroz koje se provlače bolesne misli
Pohlepe.
Ostavlja svoj dah urezan u pore moga vrata,
Bol u modrim točkama šarenice oka
Zalijepljenog lećom.
I glasom crtam našu budućnost
U nemogućnostima nesreće,
U beskraju
Zadovoljne praznine.
Dotiče moja hladna ramena vrelim poljupcima
Samovolje
I pušta me da pričam o dalekim cestama snova
Koje ću prijeći jednom korakom zrelosti.
Niz trbuh kliže se pitanjima,
Zvukovima zadovoljstva vrišti i skače,
Po posjekotinama odbijanja
I gura ruke u tajne moga djetinjstva.
Kiša me udara po ožiljcima sreće
Pred ogledalom istine.
Pred ogledalom surovosti.
Ogledalom srama.
ali sretna sam
06.07.2006.
natjerali su me da izvadim ring i u nos točkicu(tj. šiljak) stavim, al jbg treba mi lova...
samo sam mrlja na cesti
s tamno crvenim noktima
i bjeločnicama slične boje.
i spavam na različitim bojama
kada stignem.
otisci usana na staklu autobusa
i prsti umrljani čokoladnim mlijekom
na praznim plakatima ljubomore.
potiskivanje samostalnosti
provlači se kroz rečenice
protkane jeftinim muškim parfemima.
/odlaze anđeli u ameriku njenoj prijateljici sari/
i ja bih voljela imati anđela u snijegu
s narančastim očima.
i toplim osmjehom kakvog ima Eva.
traženje torbe pune adrenalina,
nove ceste za glazbu,
mrak među stopalima
ruke u džepovima
sitniš u čarapama
aha.da.
pošalji mi svoje rane da ih poljubim,
pa ću ti ih vratiti skupa s mojima u paketu zelene boje.
sami su.
sada i zauvijek.
volim zašto i zato.
bok
02.07.2006.
sve je sada dobro kad je pala kiša* svi su svježi kao krastavci* ponekad*
opet je sve šareno.
zauvijek će biti. jer ja sam rođena pod narančastim Suncem.
i svi se lijepo ljube.
i ja vas jednostavno obožavam.
on se gega dok hoda. i ja bi kisnula na kiši i mirisala mokro cvijeće. trčat ću po mokrom asfaltu da još više porežem nogu jer sam tada najsretnija.
lijepo mi je ljeto. i izlasci. i glazba.
dobri su koncerti. i jedva čekam pipse u klubu.
15.7.
a 16. u zabreg na piksise idem.