09.07.2006.
pavla je zakon jer mi je majicu dala*taja je cura i još pola cure, i ja je obožavam*a romi je na mene ljuta*
Iskrivljena lica
Pod bliještećim svjetlima
Iskrivljenih osmjeha
Traže više.
Više od pokreta tijelom,
Više od pogleda.
Istrzani dodiri rukama
Pod mutnim zrcalima zabave
Tjeraju na još
Bez pitanja o sutra,
Bez pitanja o inače i nekad.
Sada je sve.
Dalje ne postoji. Kao ni prije.
Nakon toga glava mu sasvim mirno počiva na mojim koljenima.
Tek tu i tamo promrmlja nešto misleći da ga slušam.
Razumijem.
Odgovaram. Nježno.
Na pitanja o ljubavi koje u meni napokon ima.
Samo poljupci žutih okvira
I crveni ugrizi
Na mjesecu punom gušterica.
I ljepota skrivena u rupama na cipelama.
Puštam da me udara kiša po kapcima
Boje kovanica.
Spajam dlanove,
Podižem ih prema nebu.
Tkanina postaje sasvim
Mokra Mekana i Plašljiva
Puna praznina kroz koje se provlače bolesne misli
Pohlepe.
Ostavlja svoj dah urezan u pore moga vrata,
Bol u modrim točkama šarenice oka
Zalijepljenog lećom.
I glasom crtam našu budućnost
U nemogućnostima nesreće,
U beskraju
Zadovoljne praznine.
Dotiče moja hladna ramena vrelim poljupcima
Samovolje
I pušta me da pričam o dalekim cestama snova
Koje ću prijeći jednom korakom zrelosti.
Niz trbuh kliže se pitanjima,
Zvukovima zadovoljstva vrišti i skače,
Po posjekotinama odbijanja
I gura ruke u tajne moga djetinjstva.
Kiša me udara po ožiljcima sreće
Pred ogledalom istine.
Pred ogledalom surovosti.
Ogledalom srama.
ali sretna sam
