Marketing
ja volim pipse, previše. obožavam ih. i romi i taju i ivanu i mirjicu i evu s jabukom. svih puno volim. al neki su me povrijedili pa nisu na popisu. volim i pavlicu dragu
Želja se neće ostvariti samo ako je zaželim više puta i napišem u veliko narančasto Sunce, jel tako?
I pokušati ću spriječiti samoubojstvo. Moram.
Snom ću prekriti sve ružne stvari. Baš sve.
Sjedila sam sama među iglicama ljeta, i ples se šuljao oko mene i svi njihovi pogledi zamućeni, jecaji zabave i vrištanje sreće.
Hrapave ruke, njegove, davne na mom tijelu.
Lupale su me uspomene po glavi. Krvarile su mi oči. Opet.
Pokušao mi je lomiti prste
I stvarati modrice tamo gdje su već bile nacrtane temperom odrastanja.
I najljepše, njene žute pletenice u hrpi cvijeća. I hladni poljupci na raskrižju molitvi nepostojećim visinama.
Vrištanje po praznim ulicama, odbijale su se riječi o bijele papire,i mobitel se stalno derao zbog esemesova.
I voda je prebučna bila.
Tražila sam samoću. Na kratko. Željela sam da me ugrize za vrat kao nekada i ostavi tragove po zapešćima.
Jer sreća je bila prevelika. Sreća je bila lažna i isforsirana.
Previše smijeha na policama moje sobe, i u praznim čašama.
Previše narančastog laka i sokova koje je pružala mi djevojčica s osmjehom na licu. Bez bora na čelu.
Previše laganja sebi. I straha od života. Previše.
Smijali su mi se jer sam im rekla da mu moraju staviti dva prsta u oči. Jer ih gleda. Nisu mi vjerovali da je tu. Nisu ga vidjeli. A on mi je namigivao, zločesto. Kao da će ih ubiti. A oni mi nisu vjerovali. ne znam što je bilo dalje. Pobjegla sam među iglice i sjedala sama tamo da me ne pronađe.
Post je objavljen 23.07.2006. u 19:53 sati.