skinula sam narančasti lak s nokata.
i zavezala kosu čvrsto. i sakrila svu narančastu robu.
više sada nisam narančasta.
samo prozirna. nevidljiva.
ee...
i nije mi šaren svijet. nego boli.
i noga...


EDIT:

sada je sve tamno, baš kao što su mi govorili da će biti. nakon moga velikog Sunca i ogromne krvave rane na nozi.
možda se sve vrati u narančasto i poljubac i zagrljaj i hrana.
i zrak koji udišem možda napokon postane čist i oštar. jer sada mi ispada iz pluća...
i boli me san.i krevet je tvrd... tvrđi od poda.
idem vino pit.
s narančastim sokom pomješano...

…

Valjala je mjesec između dlanova
Približavala ga
I grizla

Sklanjala među kosom
Grlila
I stavljala na kraj rečenica

Svijetlio je u njenim očima
Pokraj njenih stopala
Na površinama žudnji i ratova

Začinjen oblacima
U ljuskama kikirikija
Zavezan oko ruku šarenim plastičnim koncima

Obložen poljupcima
I smijehom
Umočen u oholost

Rasut po staklenim podovima
Čokoladnih sjećanja
I dječjih plesova

...

Strahovi zbog dolazaka
Baš me briga za sve
Sada mi je tako dobro

Šareni nokti
I odjeća
I more koje je na površini toplo, a na dnu hladno

Puno piva
Vina
I smijeha s najdražim ljudima na svijetu

Više nije tako neugodno gledati dugo u Sunce
I lijepo mi je držati ga za ruku
Toplo je

Nisam nesretna
Iako stalno zaboravljam «važne stvari»
Pobrkala sam redoslijed

Nije sve sjebano
Ali bilo je prije dvije večeri
Kad sam plakala pred svima

I pobjegla
a Sada sam Tu
I neboder glumim i ništa mi više ne smeta…

Savršenstvo
Moji koraci u njegovima
I priče o limunu
Prozoru, zori…

Buđenje u ostacima
Ostataka
Lagani vjetar koji raznosi
Lišće po mojoj taraci

Sklapanje očiju nad neboderima
Ljubomore
Ne mogu vidjeti ono što ne želim
Uvijek pobjegnem

Kukavica
Voda i vino
Kruh
I izdaja na kraju

Nakon svega sada više neću misliti
Ni osjećati
Jer uvijek jednako završi

Samo ću leći u travu
I gledati oblike oblaka
Kao onda kada sam to mogla raditi s nekim
I kad se nisam ovako osjećala…

Nakon svega još jedan poremećaj ličnosti
i istrzani smijeh na usnama.
More je duboko danas i posebno.
I ne želim ga dotaknuti
Sve je neopipljivo
I šareno.
Bole me oči od blještavila svijeta.
Svijet je sada veliki Klaun postao,
Umjesto nosa sunce ima i smije se nebom…

Nepotrebna pitanja na zaslonu mobitela
I omiljeno ime.
Svijet- Klaun mi izdiše na rukama.
Gura svoje usne na moj vrat
I gađa me velikim poljupcima oblaka.
Toplo, hladno, toplo, hladno.
Sakrila sam mu nos da mogu popiti narančasto ili žuto piće…

Ne želim da oni znaju.
Bili bi lažljivi onda.
Navikao je Svijet- Klaun da mu netko stalno sakriva nos.
I više nije tužan zbog toga.
Nikad on ne spava.
Uvijek je sam. I ne želi nikog pored sebe.

Ubrzo će biti gotovo- rekao je.
Samo još sad i nikad više.
Utisnuo je još jedan veliki poljubac u moj obraz
I skočio u more.
Zaboravila sam mu reći da je more duboko danas i posebno…

Samo neki čudni zvukovi pod njenim nogama
I razlivene rečenice ljubomore.
Škripanje vrata na starim zgradama i bol na stopalu.
Samo to je sada tu.

Pijani koraci prema snu…
Zbijene boce
Uredno posložene na vrtuljku pogleda
I dahovi namirisani ervejs žvakama.

Kud god smo krenuli
Pratio me onaj loš osjećaj odgovornosti
Pun jebene strasti i htjenja.
Zaobišla sam ga.


I samo nepoznati glasovi utopljeni u juhama
I izgubljeni tonovi bez baterija.
Zaogrnuti kapljicama vode
I točkicama beskraja u osmjesima.

Tražio je moju ruku ispod zraka,
Pitao je za mene vodu i prazne boce.
Ali nema me.
Nije me bilo.

Praznina u bezbrojnim dodirima
I naglim buđenjima.
Čudne narukvice oko ruka
I kornjača oko vrata.

Besmisleni crteži
Na papirnatim tanjurima.
Deformacija leptira
I ugrizi psovki.

A ujutro za doručak mi ostaviše
Destilirane božje mane.
Na pragu mirisne kupke
Na sredini početaka.

Ljeto još uvijek nema okus ljeta,
A novi glasovi kraj moje glave su drukčiji.

Sada sam u prostoru između svega…

Budim se u ostacima praznih snova
Prekrivena pljuvačkom
Snena, ali oštra
Izgrebana Hrapava
Tragovi zuba na mojim ramenima
Preplanula

Puštam Sunce da me ubije
Iscrtani su i cvjetovi
Prugasti. Mekano nebo
Bol u džepu

Kalodontom perem poljupce s usana,
Dječjim flasterima pokrivam posjekotine
Psi laju na moja gola koljena
Stružem nožem ostatke hrane s tanjura





Tupa je olovka
I utrnuli su prsti
Kao zubi od alkohola.
Slijepa Prljava Slana
Hodam po užarenom asfaltu.
Bosa
Molim se Nebu.

/ preplitki su mi džepovi za ovu bol /

Valjam se na leđima
Mučim ih nepovezanim rečenicama
I preglasnom glazbom
Padam na pod
Pijana kao svinja
Sretna kao dijete

Uz čvrsti stisak ruke
Zbijena među trepavicama
Zgužvana između stakala i zrcala.
Budim se
Pospana
Među masama žutih rupa
U ostacima praznih snova

Izgrebana noktima
Izgrižena Raščupana Bolna
Mokra sam
Nevidljiva
Skrivena u kutu svijeta
Izložena pogledima i izgrađena riječima
Trudim se
Sama sam uvijek

Ja sam sinoć htjela leći pod Zemlju.



I padala sam, dugo.
Smijala sam se. I letjela.

Njene oči su postajale sve manje,
otvarala je kapke sporo.
Nestajala je u dahovima sjećanja.

Kiseli miris kovanica je ostao dlanovima.
I miris ruma.
Bol u točkama na zjenicama.

Policija.
Osobna.
Plahi pogled. Više nema glazbe. Natjerali su ih da otiđu.

Ja sam bila sama sa strane.
Promatrajući njihova lica i lagane podsmijehe na usnama
izazvane malim čovječuljcima u plavim uniformama.

Gledali su kako pijemo, i smijemo se.
I nisu znali da mi znamo da je ubrzo kraj.
Mislili su da smo samo djeca.

rekla je: "Znaš što, tužna sam jer sam shvatila da ne mogu promijeniti svijet"

u kurac...