20.06.2006.
umro je Svijet-Klaun opet
Nakon svega još jedan poremećaj ličnosti
i istrzani smijeh na usnama.
More je duboko danas i posebno.
I ne želim ga dotaknuti
Sve je neopipljivo
I šareno.
Bole me oči od blještavila svijeta.
Svijet je sada veliki Klaun postao,
Umjesto nosa sunce ima i smije se nebom…
Nepotrebna pitanja na zaslonu mobitela
I omiljeno ime.
Svijet- Klaun mi izdiše na rukama.
Gura svoje usne na moj vrat
I gađa me velikim poljupcima oblaka.
Toplo, hladno, toplo, hladno.
Sakrila sam mu nos da mogu popiti narančasto ili žuto piće…
Ne želim da oni znaju.
Bili bi lažljivi onda.
Navikao je Svijet- Klaun da mu netko stalno sakriva nos.
I više nije tužan zbog toga.
Nikad on ne spava.
Uvijek je sam. I ne želi nikog pored sebe.
Ubrzo će biti gotovo- rekao je.
Samo još sad i nikad više.
Utisnuo je još jedan veliki poljubac u moj obraz
I skočio u more.
Zaboravila sam mu reći da je more duboko danas i posebno…