nedjelja, 26.09.2021.
Cesta za Zion
Naslov: Cesta za Zion
Autor: Matea Čvagić Prašnjak
Naklada Fragment
117. stranica
2021. godina
Iskreno, ova knjiga nije me previše dojmila, nije potaknula emocije u meni i nemojte me sad odmah razapeti da sam bezosjećajna jer nisam takva. Očekivala sam puno više od knjige i vjerojatno me zato razočarala.
Ovo mi je prva Mateina knjiga koju sam pročitala i ne znam kako da napišem recenziju. Odmah ću napomenuti da ne osporavam ničiji rad i nije mi u cilju nikoga uvrijediti, samo ću izreći svoje najiskrenije mišljenje i doživljaj.
Layla sa sinom putuje za Zion (mjesto na Pelješcu). Radnja odmah na početku po meni krene krivo. Svatko tko imalo zna na zemljopisnu kartu zna da ako ideš od Osijeka prema zapadu, da je Slatina prije Virovitice, nikako obrnuto i to me odmah zasmetalo. Zatim putuju do Koprivnice koja je udaljena nekih 100-tak km, a njima trebalo pola dana. Logično bi bilo da krenu za Liku pa dalje prema Dalmaciji, ali oni odlaze prvo za Rijeku, zatim odlaze u Poreč, zatim samo prolaze kroz Crikvenicu, staju tek u Zadru i onda nakon 6 dana putovanja napokon dolaze u Zion. Od kad je krenula na putovanje, Layla, cijelim putem susretala ljude koje je igrom slučaja na kraju povezla sa sobom. Osim putovanja i prisjećanja, likovi su konstantno gladni. Ispadalo je da samo jedu i putuju, nikakve konkretne i zanimljive radnje. Nikako, ali nikako mi se nije svidjelo što Layla svoga sina tokom cijele knjige oslovljavala sa "pokretna imovina".
Na kraju sam ocjenu dala 2/5 jer mi nije ispunila očekivanja. Ne mogu reći da nije čitljiva, ali meni osobno nije nikako odgovarala. Mučila sam se sa njom nekih 2 tjedna da bih ju pročitala. Neke dijelove u knjizi sam čak i preskočila.
Napominjem još jednom, da mojim osvrtom ne želim uvrijediti nikoga, niti ukaljati autoričine uspomene na pokojnog oca. Vjerujem da sam knjigu pročitala u krivo vrijeme i zato nije doprla do mene. Iako mi prva Mateina knjiga nije sjela, to ne znači da neću dati šansu budućim knjigama.
- 10:43 -