Vatra koju nosiš

Moj svijet je puno ljepši otkad si ti u njemu.
Ti pokrećeš kotačiće radosti koji griju moje šarene bube.
One su spremne na zujanje i igru skrivača, dokle god ima svjetla u danu.
Otkrij svoje rane i daj mi da ih obrubim flasterima mladosti.
Ja ti neću pobjeći, ni za sto komadića zlatnih papirića.
Pokazat ću ti sakriveni puteljak koji vodi u zemlju snova.
Nitko te tamo neće rastužiti. Nikakvi strahovi neće doplivati do tebe.
Svirat ćeš i presti, sve dok ne porumeniš sve proplanke oko sebe.
Dopusti mi da te čuvam, bolje od sjedokosih pastira,
i shvatit ćeš da u ovom svijetu nema mjesta za kišne kapi ni oluje.
Obećajem ti da će te sunce uvijek nježno pratiti,
I uljepšati tu predivnu vatru koja gori u tebi.