Priča o suncu i malim sretnim ljudima

Sunce je ovoga jutra bilo uporno, mekano se borilo da mojim Prozorima kaže dobar dan.
"Pa hvala ti što si napokon ovdje", odzdravili su umorni prozori.
Uzbuđenje u njima očitovalo se žarko zlatnoj boji koju se reflektirali nesebično, da i druge obavijeste tko nam je to došao u goste.

No nisu oni bili jedini koji su primijetili zlatni val topline.

i moj Jastuk je upio miris boljega doba i šapnuo mi: Malena, otresi snove iz svoje kose i dođi da saznaš jutarnje novosti.

Nova proljetna žrtva sreće bio je Gospodin Balkon presretan radi mog ponovnog dolaska i prosipanja zraka koje tek dolazi.

Još malo pa će biti 11 sati. 11 proljetnih predivnih sati koje gledaju na sve male kućice otvorenih prozora i govore sebi da će ovo biti jedno predivno i bolje doba. Svima potrebno i jako dugo iščekivano.

Zlatni prah prošarao je ulice, oblake i usamljene krovove. Ptice su znale da je to čista magija. Znali su to i ljudi koji su veselo otkopčanih kaputa nastojali udisati novi svježi zrak punim plućima.

Zima je poražena. Svi su znali za taj sladak podatak i pobjedonosno su rekli ovoga jutra jedni drugima : Stvorit ćemo prekrasan dan!