Kraj samoći

Kao da me nema,
Ostavljam prazne stranice.
Čuvam suze i osmijehe,
Za neko bolje sutra.
Jer sada nemaju nikakvog smisla.
Možda čekaju proljeće.

Oni dobri osjećaji spavaju
Na plišanim jastucima noći.
Skrivaju se nijemo,
Padajući lako poput pera
Na dno moje duše.

Nema tu neke tajnovitosti,
Samo samoća –
Ispunjena višeslojnim
Iščekivanjem i nadom.

Pronalazim ju stalno.
Obojenu Slatkim okusom prošlosti
Prazninom koja zebe

Tko zna gdje je kraj mojoj samoći?