Because sexuality is fluid, gender is neutral, and labels are for clothing... not people
Konačno sam shvatila o kakvom društvenom (utopijskom?) uređenju sanjam, i to prije pet minuta na stubištu kad sam se vraćala doma s Alettom. Nije anarhija, socijalizam, komunizam, kapitalizam... Bilo mi je čudno što si nisam mogla naći mjesto u tako šarolikim idejama, možda zato što mi nijedna od tih ideja nije mogla ništa pružiti.
Jedan od razloga mojeg otkrića je sigurno i današnji sat etike, na kojem smo pokušavali/e razgovarati o odnosima među spolovima.
Zaustavili/e smo se na transeksualnosti i ne mogu opisati koliko sam se iznenadila kad sam slušala osobe iz razreda kako pričaju o nečemu tako delikatnom bez ikakvih emocija ili naznake suosjećanja. Budući da (pretpostavljam) nitko od njih, uključujući mene, ne može ni zamisliti kakav je osjećaj biti transeksualan/na, ne možemo tvrditi da je to stvar odgoja i/ili psihičkog problema, kao i da je to psihička bolest.
Moje se mišljenje vidi u načinu na koji pišem ''spornu'' riječ.
Sad sam se uhvatila jedne teme koja zapravo i nije krucijalna za shvaćanje svijeta u kojem želim živjeti. Samo sam htjela ukazati koliko će to dugotrajna i teška borba biti, posebno zato što je:
a) ljudima lakše živjeti po rodnim ulogama, makar to značilo neravnopravnost;
b) Crkvin utjecaj na svaki aspekt ljudskog (a odnedavno i životinjskog) života prevelik;
c) ljudski karakter prelijen i prezatvoren za promjene;
d) stoljećima forsirano oblikovanje seksualnog i, ako baš hoćete, rodnog identiteta.
Na dva razloga sami/e možeo utjecati, to su očito a) i c). Smjeli bi pokušaj bio Crkvu potpuno odvojiti od Države, pretvoriti je u VJERSKU, nikako političko-vjersku organizaciju.
Pod tim mislim na Katoličku crkvu u Hrvatskoj, Evangeličku u SAD-u, Protestantsku u Njemačkoj i sl. Najbolje bi ih bilo svesti na razinu utjecaja sekti ili manjih crkava.
Svjesna sam da vjera utječe na svakog pojedinca/ku, odnosno njegova/njena razmišljanja.
Dok netko jednom stvarno ne razgovara s Bogom uz prisutnost diktafona, ne možemo tvrditi da znamo NJEGOV (?!?!) nauk. Riješimo se rečenica vjerskih knjiga da poslije ne bi bilo zabune- Bog je univerzalan i primjenjiv na svakoga, osim ako nije.
Rješenja a) i c) problema polaze od nas samih- naša je odluka hoćemo li se odreći ugodne iluzije demokracije koja se temelji na heteronormativnim pravilima srednjeg vijeka, ili ćemo se trgnuti, stisnuti zube i izgurati tu svoju kvaziliberalnost u nešto više.
Odgovor d) je samo povod promjenama- ni humanizam, ni prosvjetiteljstvo, ni racionalizam nisu bili od velike pomoći. Koliko ćemo još dugo živjeti život 1348. godine, a nalaziti se u 2008.?
Namjerno nisam ranije objasnila svoj izbor društveno-državnog uređenja, možda zato što je na prvi pogled suviše, hm, radikalan.
To je društvo bez rodova, spolova, pritiska crkava, vjerskih ekstremista/ica i lažnog osjećaja demokracije.
To je društvo u kojem nema homo/hetero/bi-seksualnih osoba, u kojem osjećaji prevladavaju granice spola, da ne kažem roda, u kojem nije niti važno kojeg je osoba s kojoj razgovaraš i koja te privlači spola.
Nema argumenata tipa ''neka rade što hoće, ali dalje od mene/u svoja četiri zida''. Nema anketa i upitnika na kojima moraš označiti spol, nema blesavih reklama sa kućanicama koje peru podove i prozore i kasnije svojim mužićima donesu ručak.
Nema nikakvih Prajdova, jer nisu potrebni, ljudska seksualnost je konačno postala prošireni pojam. Ljudi ulaze u brak iz ljubavi ili drugih razloga, nema ''životnih zajednica'', koje to nisu.
Seksualne slobode bile bi najveće dosad, a seksualni odgoj u školama uopće ne bi bio upitan.
Etika od vrtića, vjeronauku je mjesto u Crkvi, djeca se od najranije dobi uče raznolikosti seksualnosti. Ne toleranciji, jer ''tolerancija automatski znači da sam nešto što (se) ne prihvaća''.
(Naravno, seksualne slobode podrazumijevaju da osobe koje se upuštavju u odnos budu punoljetne i svjesne svog odabira- dakle, nikakva pedofilija, općenje sa životinjama, mentalnim bolesnicima/bolesnicama koji/e nisu u stanju samostalno odlučivati iz različitih razloga)ak.
Mislim da je jedini logični pravac feminizma danas i sada upravo queerfeminizam- ako se ne riješimo rodova i sličnih uloga, nećemo biti ravnopravni/e. Više nije stvar u pravu glasa, nego tradiciji koja se ukopala duboko u društvo cijelog zapadnog svijeta.
I onda tako razmišljam, razgovaram preko Interneta o tome, pa dođem u školu i zgrozi me koliko ljudi mogu biti neotvoreni/e novim mogućnostima.
Ta je ideja predivna i vjerujem u nju, sve je prisutnija i u konačnici će biti ostvarena, što reći nego- jedva čekam!
Prvi dan Queer Festivala u Zagrebu (1. - 9. rujna) PROGRAM je ovdje, a ja se iskreno i toplo nadam da neće biti nikakvih izgreda o kojima smo čitali/e po novinama ovih dana zbog incidenata u Sarajevu.
Prvi Sarajevo Queer Festival prekinut je zbog nasilja koje je pratilo njegovo otvaranje u srijedu navečer i nastavljenih prijetnji sigurnosti sudionika i publike.
...
Skupine radikalnih islamista i huligana napale su u srijedu sudionike i publiku koja je došla vidjeti otvaranje izložbe likovnih radova i skulptura, upriličene kao sastavni dio otvaranja Queer Festivala.
Sarajevska policija potvrdila je kako je najmanje šest osoba ozlijeđeno, a odmah su identificirana i privedena trojica napadača.
...
Napade su osudili i veleposlanstvo Francuske u BiH te Helsinški odbor, koji je upozorio kako se u toj zemlji ne provode zakoni koji izričito zabranjuju nasilje, ksenofobiju i promicanje svake ideologije protivne duhu tolerancije.
Otvaranje prvog festivala u BiH koji je za cilj imao promoviranje prava pripadnika seksualnih manjina proteklo je u ozračju izrazitih napetosti.
Uz brojne posjetitelje, uključujući i ugledne osobe iz javnog života te predstavnike brojnih veleposlanstava i međunarodnih organizacija koje djeluju u BiH, pred zgradom Likovne akademije našla se i veća skupina radikalnih islamista.
Izgleda tipičnog za pripadnike radikalnog vahabističkog pokreta, oni su dobacivali prolaznicima, prijetili im "Alahovom kaznom" i naguravali se s policijom i zaštitarima u pokušaju da uđu u izložbeni prostor Akademije.
Iako je situacija u Sarajevu bila delikatnija zbog činjenice da je to prvi Queer Fest i održava se za vrijeme ramazana, nisam sigurna kakve će reakcije biti danas i ovih tjedan dana u Zagrebu.
Nije me nimalo iznenadilo da je festival prekinut, uvijek postoji sljedeća godina. Svaka revolucija je teška u početku, zar ne? Ipak, sumnjam da je kraj nešto lakši, ali mlatim praznu slamu.
''Službena'' stranica festivala je OVA, a ako netko još i čita moje rečenice i ima želju ići, može mi se javiti da idemo zajedno jer mene moji prijatelji ne vole ;).
U osudama organiziranja queer festivala oštrom su retorikom prednjačili predstavnici Islamske zajednice u BiH, a posebice mostarski muftija Seid Smajkić.
On je pripadnike seksualnih manjina otvoreno nazvao "smećem" i "bolesnicima".
...
Predsjednik Helsinškog odbora BiH Srđan Dizdarević, koji je došao kako bi dao potporu pravima queer populacije, rekao je kako je zgrožen količinom netolerancije koja se manifestirala u Sarajevu ne samo u vrijeme otvaranja festivala, nego i samih priprema.
"Stidim se jer je to čisti fašizam i čisti rasizam", kazao je Dizdarević.
