zeleni_mozak

Želim pisati o toliko mnogo stvari, ali danas pišem o svojem mjestu u obrazovnom sustavu jer se čini ispravnim.

Stvarno sam zahvalna na besplatnom obrazovanju, knjigama i pokazu (moj prvi pokaz, ajmo jedno veliko JEEEJ!). Ponekad se budim znajući da imam 9 sati, predsat i poslijesat, i onda se moram natjerati da ustanem iz kreveta jer ne mogu naći inspiraciju, razlog za život taj određeni dan.
A zašto ipak odem? Zato što mislim da će mi se to jednog dana isplatiti. Želim biti obrazovana, sarkastično uspoređivati Kafku i Goethea, voditi rasprave i osjećati se pametnom. Vrištati '' uuuu... Kafka...!!!!'' jer znam o čemu vrištim. Ne mislim da je licemjerno ako uživam u tome.
I zato se svaki dan spremam za školu, za svaki sat nastave. Trudim se, znam da puno ljudi nikad nema priliku izučiti nešto za što se zanimaju.
Onda dođem u školu. Dočekaju me profesori i profesorice koji misle da smo mi učenici/ce strojevi. Najviše me smeta kad me ignoriraju. Poludim. Zapisujem, javljam se, mirna sam pod satom kako bih nešto naučila i možda to iskoristila u bolju svrhu.
Ne. Samo strah i nelagoda, trik-pitanja i nenajavljeni testovi. Poštujem profesore/ice, ali isto očekujem od njih. To što nikad ne dočekam...
Dosta mi je toga da se osjećam glupo kad ne znam neku činjenicu ili pojam. Povraća mi se od riječi ''opća kultura'', gade mi se razni ''kao takvav/va/o'' i ukrašavanje riječi da zvuče što bolje kako bismo se dokazali nekome i nečemu.
Ali ono što najviše boli je ignoriranje. Znam da vam život nije savršen, ali ni meni se ne da slušati o termokemiji, pa sam ipak koncentrirana i ne vrijeđam vas. Osjećam se da školski sustav nije ovdje zbog mene, nego ja zbog njega. To bi trebalo biti pogrešno! IGNORIRANJE bi trebalo biti protuzakonito, zar ne? :)

Svjesna sam toga da je vam je puna kapa mene i mojih gluposti, a ja ne znam drugačije. Jer sam ništa bez toga. I raspadam se.

Možda je, citiram, ''otrcano'' govoriti o Katoličkoj crkvi, ali me užasno, užasno i neopisivo ljuti da se jedna diktatorska organizacija, koliko god se ona miroljubivom i pravednom prikazivala, upravlja hrvatskim narodom u tolikoj mjeri da je to- groteskno.
Naši političari i političarke bivaju prozivani ako kojim slučajem nisu prisustvovali božićnoj, uskršnjoj, nedjeljnoj misi. To sutradan izađe u novinama. Ti isti ljudi odlučuju o našim zakonima i, katkad, životima. Crkva se, s druge strane, miješa i gura gdje joj mjesto NIJE, niti bi trebalo biti. Još jednom spominjem famozni Zakon protiv diskriminacije, koji je, uzgred rečeno, donesen samo zato da možemo ući u Europsku uniju. Vrhovni ljudi (pardon, muškarci!) vladajuće sekte nisu naučili čitati kad se to u školi učilo pa sad izmišljaju stvari kojih nema.
Zakon kaže- svaka mržnja na temelju vjerske, nacionalne, rodne itakodalje mržnje neće se tolerirati (značajan napredak). Primorčeva delegacija pročita- pederi (moguće i lezbe) posvajaju djecu. To ja zovem providnošću.
Kako će se ta jadna dječica razviti u normalne hetero kršćane/ke, ako ih odgajaju bolesni ljudi?

(Možda se čini kako ja sve gledam kroz odnos prema homoseksualcima, da nađem svaku, pa i najmanju notu diskriminacije i homofobije. Sad, kad je postalo moderno govoriti o tome. Iskreno, zaboli me. Pišem o svemu što me čini ljutom!)

Da se odmaknem od poznatog Zakona i počnem o Bibliji. To je simpatična knjiga za laku noć, ništa više. Prošla je inkviziciju i tko zna što još, a mi je još čitamo kao da je sms od samog Boga. Učili smo na hrvatskom da su postojale biblijske priče koje su bile prenaivne čak i za istančan uzvišeni stil, pa su- izbačene.
Dobro, tko je sad ovdje lud? Mi, koji čitamo sranja koja nam prodaju ljudi koji ne znaju odgovoriti na pitanje zašto žene ne mogu biti svećenice, ili oni, koji u to čak vjeruju.
Prodaju nam maglu kao jeftine narukvice made in China, masovno ispiru mozak na svojim okupljanjima i još imaju drskosti miješati se u politiku cijele države. Nakon 2008 godina, mislim da je vrijeme da se Crkva vrati gdje joj je mjesto. To je utočište vjernicima i vjernicama, mjesto za podršku i molitvu, razumijevanje i pomoć.
Možda je zaboravila na mučenje vještica, plaćanje oprosta, progon nevjernika, cenzuru i ostale strahote, ali mi ne bismo smjeli. To se zbivalo prije nekoliko godina, a mi to, kao ovce, pripisujemo mračnom srednjem vijeku.
Pa, bio je mračan uglavnom zbog Crkve.
Istaknuti se svećenici poigravaju svojom moći i položajem, koriste utjecaj koji imaju kod vjernika/ca. CRKVE SU NAPRAVLJENE OD ZLATA. Nije me briga što je to bio barok ili gotika, one se danas grade kao sjedišta kakve bogate sekte. LJUDI NEMAJU ŠTO JESTI, A CRKVA SE RAZBACUJE ZLATOM I VITRAJIMA.

I onda mi nitko ne može reći da je ta tema otrcana, ne kada tu diktaturu uzimamo zdravo za gotovo. Koliko sam puta čula da netko ''vjeruje u Boga, ali ne i Crkvu''? Stalno ista priča, svaki prokleti put.
PA ZAŠTO ONDA NE NAPRAVIŠ NEŠTO U VEZI TOGA? Ne kažem da nema dobrih svećenika ili časnih sestara, ali Crkva je u glavnini prešla granicu vjerskih sloboda i kročila u totalitarističko područje koje joj ne pripada.
Ne možeš na vjeronauku govoriti o izopačenosti i suzdržavanju od masturbacije. Zašto nam govore kako se trebamo osjećati prema svom Bogu? Neprirodno se suzdržavati od ljudske potrebe, zašto?
Neka mi netko dokaže da to Isus nije radio.
Od malih nogu- programiranje mišljenja. Od malih nogu- formiranje izmišljenog ideala Boga.
Za kraj: URSIĆU, PAZI ME SE. PRATIM. SVAKI. TVOJ. KORAK. NISI. BAŠ. BISTAR. JEBIGA. NE MOŽEMO SVI BITI LIJEPI I PAMETNI.
Amen!





Tko god ovo čita, neka proslijedi video ljudima koje zna. Ima ih još na you tubeu, MORAJU biti viđeni.
(Napominjem da ovo nema isključivu vezu s K. crkvom.)