zeleni_mozak

ponedjeljak, 15.09.2008.

Treba mi nešto za što se mogu uhvatiti, ako znaš što mislim?

Želim pisati o toliko mnogo stvari, ali danas pišem o svojem mjestu u obrazovnom sustavu jer se čini ispravnim.

Stvarno sam zahvalna na besplatnom obrazovanju, knjigama i pokazu (moj prvi pokaz, ajmo jedno veliko JEEEJ!). Ponekad se budim znajući da imam 9 sati, predsat i poslijesat, i onda se moram natjerati da ustanem iz kreveta jer ne mogu naći inspiraciju, razlog za život taj određeni dan.
A zašto ipak odem? Zato što mislim da će mi se to jednog dana isplatiti. Želim biti obrazovana, sarkastično uspoređivati Kafku i Goethea, voditi rasprave i osjećati se pametnom. Vrištati '' uuuu... Kafka...!!!!'' jer znam o čemu vrištim. Ne mislim da je licemjerno ako uživam u tome.
I zato se svaki dan spremam za školu, za svaki sat nastave. Trudim se, znam da puno ljudi nikad nema priliku izučiti nešto za što se zanimaju.

Onda dođem u školu. Dočekaju me profesori i profesorice koji misle da smo mi učenici/ce strojevi. Najviše me smeta kad me ignoriraju. Poludim. Zapisujem, javljam se, mirna sam pod satom kako bih nešto naučila i možda to iskoristila u bolju svrhu.
Ne. Samo strah i nelagoda, trik-pitanja i nenajavljeni testovi. Poštujem profesore/ice, ali isto očekujem od njih. To što nikad ne dočekam...

Dosta mi je toga da se osjećam glupo kad ne znam neku činjenicu ili pojam. Povraća mi se od riječi ''opća kultura'', gade mi se razni ''kao takvav/va/o'' i ukrašavanje riječi da zvuče što bolje kako bismo se dokazali nekome i nečemu.
Ali ono što najviše boli je ignoriranje. Znam da vam život nije savršen, ali ni meni se ne da slušati o termokemiji, pa sam ipak koncentrirana i ne vrijeđam vas. Osjećam se da školski sustav nije ovdje zbog mene, nego ja zbog njega. To bi trebalo biti pogrešno! IGNORIRANJE bi trebalo biti protuzakonito, zar ne? :)

Svjesna sam toga da je vam je puna kapa mene i mojih gluposti, a ja ne znam drugačije. Jer sam ništa bez toga. I raspadam se.

- 21:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #