Moja zelena škrinjica
12.02.2013., utorak
Strpljenja molim...
Još nikakvih rezultata, ali, došla je još jedna - hm, odbijenica...kad čekaš i taj kontakt ti nešto znači - na žalost...
Zovu svi dragi, zabrinuti - pitaju, čekaju i nude rješenje, ma, samo se ti strpi još malo i sve bu dobro...uf, kaj ne volim tu riječ...valjda zbog toliko trpljenja u njoj... O tome sam čini mi se već pisala, ali eto me opet... Dani prolaze, a ... što bi drugo, malo dijete raste...što bi drugo, a ovi ostali, svako nešto donese doma - onak u prolazu kao, više-manje probleme... A dragi i ja? ... kao službenici na šalteru: da, recite, u čemu je problem, kako vam mogu pomoći... i tako iz dana u dan... Da - rekla sam im kak' rastu, da očekujem da počnu dolaziti i pri dolasku zvone...nosom...jer su im ruke pune vrećica - hrane (ha,ha), ali oni još uvijek dolaze i da...zvone nosom, jer su im ruke pune vrećica - problema... Tako - do daljnjega - strpljenja molim... A i ovaj snijeg, pa dosta više!...podsjeća me na onaj "zvučni vic" koji je davno virtualno kolao, o onom "gostu" u Kanadi i njegovom doživljaju bijelih radosti i pahulja i ralica  ... a - izgubio čovjek - strpljenje  ... znate o čemu pričam nadam se  |
. 
.
.