Moja zelena škrinjica

Trenutno u mom životu vlada primirje...
Nije da su se neke bitnije stvari razriješile, nije da su se neki bitni razgovori odrazgovarali, nije da su se gore pomaknule niti se more otvorilo, ali vlada primirje kao poslije velike oluje...
Djeca idu svojim putem, posrću, dižu se, razvesele nas pokojom "dobrom" ocjenom ili "srdačnom" porukom o vladanju iz škole...malo dijete napreduje i svaki dan pripremi novo iznenađenje, počinje spajati po dvije riječi, pa bude kombinacija da nas trbuh boli od smijeha, a mi...trudimo se. Svatko odrađuje svoj dio i trudi se da odradi najbolje što može...
Ono što se ne odrađuje jest dodir...potraži njegova ruka moju, a moje umorno tijelo odmori u njegovom krilu...
Na poslu, ma...ne smijem se ni sjetiti...prihvatila sam trenutnu situaciju, kao najbolje moguće rješenje. Novog posla nema...tražim...ali, od svih molbi poslanih dobila sam jednu odbijenicu i jedan poziv za razgovor na koji sumnjam da ću uopće otići...uvjeti su gori nego što ih ovdje imam trenutno. Tako da, dobro je...nije da ne bi moglo biti bolje, ali i ovako je prihvatljivo...ako ništa drugo vrijeme za odmor koji mi je tako potreban...