Moja zelena škrinjica

I dalje nevolje u raju...
Slabih živaca i zdravlja ja...slabih živaca i umoran on...
U takvim danima odlazak u dućan pretvori se u noćnu moru...ulazak u auto, krivo pitanje, krivi odgovor, ponovno krivo pitanje, ljut odgovor...traženje pojašnjenja...bijesno pojašnjenje...dolazak pred dućan u šutnji.
On još nešto cijedi kroz zube...ja prepuna svega, ovaj put ne progutam...odgovorim drsko i ljuto...on okreće se i odlazi van iz dućana, ja ostajem s kolicima i našim malim anđelom koji to sve gleda i sluša...jurim za njim, vraćam ga unutra...sramote :( ... još par besmislenih rečenica... on odlazi u auto, ja moram u dućan, maleni treba hranu...
Povratak kući...nesretnost koju možeš udisati...nesretnost koja je tako gusta da guši...Maleni trčkara zbunjeno od jednog do drugog...konačno, dolazi vrijeme njegovog spavanja...
Pokušavam pomiriti, primiriti... ne uspijevam, iz njega kulja još veći bijes...moglo bi se pretvoriti u katastrofu...
Opet...tableta za spavanje...cigareta...osjećam tableta počinje djelovati...odlazim u krevet, ali ne naš krevet...
Čujem ga pred jutro...odlazi na posao...okrećem se na drugu stranu...da bar mogu prespavati vrijeme dok nevolje u raju ne prođu...
Zelena je na dnu, dna...