Moja zelena škrinjica

Dragi...
ti to sve znaš, ali...
Hvala ti na podršci, hvala ti na skuhanim ručkovima kojima me dočekuješ po povratku s posla, hvala ti što brineš o našoj djeci i našem najmanjem i čuvaš ga kao što i jest naše najveće blago, hvala ti na opranom rublju i podovima, hvala ti na satima koje provodiš do dugo u noć pričajući sa mnom...hvala ti što ustaneš kad i ja kad u sred noći ne mogu spavati i sjedim jadna na našim stepenicama...hvala ti što mi kupuješ moj omiljeni sok i indijske oraščiće, a sebi uskratiš svoje omiljene oblizeke jer nemamo novaca...hvala ti što mi mijenjaš gumu bez nervoze kad te u 6 ujutro zovem i izvlačim iz toplog kreveta...hvala ti što se odvezeš sa malenim bar do dućana kad je u kući prevelika vriska i vidiš da pucam po šavovima, jer mi žao da ti sve radiš, pa se uhvatim ovako premorena i iscrpljena kuhinje, kuhanja i pečem vam muffine...hvala ti što znam da uvijek mogu računati na tebe, hvala ti što si mi uletio u život tj. ja tebi na vrlo čudan način i što si uprkos svemu ostao...ponekad se pitam sa čime ja to zaslužujem, ali očito je da ili imam negdje otvoren račun sa opako debelim dozvoljenim minusom ili ipak ja to zaslužujem...kako got sretna sam što te imam...
Ovo je odvratno presladak post, ali sve do posljednjeg slova istina...
Volim te...