Voljela bih otputovati...
Voljela bih negdje otputovati...ali, mislim da mi se ne bi dalo pakirati stvari, pa odustajem...a i nemam kuda, a i da imam, nemam vremena...tako da...maštam...
Voljela bih otputovati - ma, samo na par sati...da na par sati uživam u neizvijesnosti i s veseljem očekujem dolazak na mjesto u koje sam se uputila.
Voljela bih otputovati, jer volim taj šum - i u pozadini tiha muzika...dok automobil klizi cestom, pogotovo noću, pa slučajno taj šum i mir putovanja prekine svjetlost automobila koji nam dolazi u susret, ili sustignemo neki drugi automobil ili njih nekoliko, pa na trenutke dijelimo vrijeme i smjer kretanja...a ja nagađam, kuda idu, zašto, na koliko i stvaram svoje filmove koji me zabavljaju putem...
Voljela bih otputovati, jer volim taj umor i to stajanje u gluho doba noći i kršenje pravila - ispijanje kave u to gluho doba noći...a ima još jedan razlog, podsjeća me na putovanja s mojim roditeljima, koja su se činila kao put u središte zemlje, a išli smo samo na more, ali stali smo puno puta i jeli puno puta i pretvarali putovanja u avanture...
Od mnogobrojnih stajanja, eto, to jedno kratko za kavu na autoputu - ostavila sam - za uspomenu, barem to...
Voljela bih otputovati jer volim istraživati nova mjesta, onako hrabro i znatiželjno, istovremeno znajući da se imam kuda vratiti...
Voljela bih otputovati, otvoriti ključem, meni nikad otključana vrata, barem na jedan dan odspavati u posteljini, čiji miris mi je iznenađenje, otuširati se u nepoznatoj kupaonici i ne misliti o kapima vode koji će me sutra izluđivati kad ih budem brisala...
Voljela bih otputovati...i zaspati nakon duge šetnje umorna, ne misleći kada se sutra moram probuditi...
Voljela bih otputovati i biti iznenađena doručkom, ručkom i večerom...jer ne znam u kojoj trgovini su namirnice kupljene, ni kako su pripremane, niti me nije briga...glavno da mi je fino...
Voljela bih otputovati ... na kratko biti daleko od tebe... pa se onda veseliti povratku kući i tvom toplom zagrljaju i tvojim riječima - nedostajala si mi...
Zvučim premoreno? ... i jesam...i zato odustajem...i od maštanja...isto kao što sam i jučer od pranja kose i jutros od šminkanja...
|
. 
.
.