Moja zelena škrinjica

Dani prolaze...jedan dobar, jedan loš. Dva,tri bolja, jedan loš, pa obrnuto...nema pravila...kao da nam netko drugi miješa karte ... ili?
Ne, naravno da nam nitko drugi ne miješa karte...upravo je onako - kako si sami promiješamo, e - sad, u pridizanju da se špil raspolovi - definitivno, sreća ima svoju sekundu...
I onda podijela karata...dvije meni, dvije tebi, dvije dalje...i tako dok se sve karte u danu - u krug ne podijele.
I dalje smo bez tog poroka u kući, bez tog poroka u našim životima...no, sad je izgleda nastupio moj period zacijeljivanja unutarnjih rana...
Naravno, više mu ne pričam o tome...svoje rane vidam sama...povučem se i nešto radim, makar povremeno, ma - mora da osjeti da sam gorka ...
Izmjenjuju se dani mog unutarnjeg mira, s danima unutarnje tuge, nemira i unutarnjih tihih suza...
On je svoje odradio- kako je i obećao...kako se on nosi s tim? - dobro - povremeno, kao jučer - napomene to u nekoj rečenici, ljut, jer - nije mu drago što je podalje od toga - i što ja imam o tome takav stav...no, izrazila sam mu samo duboku zahvalnost i zamolila da prestanemo pričati o tome... i jesmo...večer je bila spašena.
Uspjela sam prikriti drhtavicu koju osjetim i pri samoj pomisli na to - i period borbe protiv toga i - metode kojima sam pribjegavala da se toga riješimo...
Tako da, dobro je - iako je moj iskreni, zvonki smijeh zapeo negdje između posljednje i pretposljednje svađe zbog toga - nadam se da će se vratiti - meni nedostaje, a mogu misliti da nedostaje i mojoj ekipi...
I kao što sam navela u crtici o meni - on je ovisnik, a ja ovisnik o borbi protiv njegove ovisnosti - borbe više nema, ali sad ja povremeno imam apstinentske krize, jer nedostaje povjerenje - a ono koje imam je nedostatno ponekad da ju prebrodi, pa učim, svaki dan - rasporediti dozu koju imam, da lakše dočekam sutra - pa sutra - i svako novo sutra je za mene velika pobjeda...