Moja zelena škrinjica

Ti si čovjek od velikih riječi, ali...ne izgovaraš ih često.
Ti si čovjek od malih i velikih djela, čovjek čije "volim te" pamtim dugo...čovjek koji ostavlja svaki dan barem jedan biser u moju zelenu škrinjicu...čak i u teškim danima.
Jučer te slušam kako pričaš o meni i "našoj" rijeci - njemu, čovjeku-prolazniku kroz naš život ... i čujem kako mu govoriš - moja zelena kad se okupa u rijeci, tako mi dobro miriši...miriši mi kao lubenica ...
Sjedam za stol...pijemo kavu...pijem kavu, jer si ti prije toga da mi olakšaš, a i znaš da mi "padnu rolete" kad s ulaza vidim - opet !?! prašnjavih 50-tak kvadrata tamno zelenog poda , usisao pod i oprao ga od prašine. A zašto je - opet !?! prašno? ... jer si i danas zidao i radio - da bi dječije sobe bile što prije gotove, a opet vidiš i sam koliko se ja svaki dan trudim da nam bude čisto po završetku radova na "gradilištu"...
Umijesto ručka, za koji nisi prigovarao, ali nije ti se baš jeo grašak , kupio si ćevape, jer ih ja obožavam - i mene je na toplom dočekao jedan smotuljak...hm, grašak bu za sutra, samo si sa smješkom promrljao...
Kad je na TV-u bila reklama za "bifidus" - pogledao si me - nasmijali smo se zajedno na glas - i znala sam - još jedna samo "naša tajna" ... a ima ih još ...
A to je bilo samo jučer...naizgled običan dan, ali uz to i godišnjica, još jedne "samo naše tajne" ... koju smo proveli radno - kao i tada ...i volim i ja tebe dušo...bez puno riječi...