Moja zelena škrinjica

Sjećate se - prije nekoliko dana imala sam, ah, nazovimo to "okršaj" sa kolegicama s posla...i završio je dobro, tj. ja dobila ispriku, a one, nadam se, jednu lekciju od života.
No, u prethodnom postu, kada sam pisala o tom "okršaju", napisala sam i da sam šefu rekla NE i da sad čekam...
Posve nenadano, šef me je danas pitao, da li sam sutra tu - jer bi sutra trebala započeti moja obuka za novo radno mjesto...
E, pa to je čudo, nad čudima...
Naime, novo radno mjesto mi je najavio prije, recimo ... otprilike pola godine, koje uključuje i malo drugačijeg rada i obaveza, te slijedom toga i odgovornosti, ali i veću plaću...no do današnjeg dana ništa se nije mijenjalo.
Mislila sam da se predomislio iz nekog razloga, ali nisam pitala, jer nisam tip, koji će se "gurati" na takav nametljiv način, bila sam strpljiva i promatrala što se događa, na neki način sretna, da se ništa ne mijenja, jer je situacija u cijeloj privredi takva, a koja se naravno osjeti i tu gdje radim, da je razlog za veselje kad se ništa ne mijenja...jer na žalost, najčešće promjena u firmama u zadnje vrijeme je - čujem - dijeljenje otkaza ili rezanje troškova...
Eto, sutra od 9 počinje moja "obuka" i krećem u nove radne pobjede...
Treba ponekad znati i moći reći NE i pritom ostati miran i spreman za varijantu "što bude-bude"...(hm, kako sam pametna sada kad je to iza mene - strašno ...)
Toliko od mene za danas...svima vam sunčani pozdrav ostavljam.