Moja zelena škrinjica

Da, mislim da bi trebalo krenuti od početka...kako smo nastali MI i naših pet...ovo je NAŠA priča...
MI dvoje nismo uobičajen par. Niti je naša priča uobičajena. Puno stvari napravili smo u nekom našem - ne uobičajenom redosljedu.
NAŠU priču čine mnoge niti, mnoge priče i zato prvo...
MOJA priča...
Zaljubila sam se u njega...imala sam 16 godina...bio je moja prva prava ljubav...prva držanja za ruke, prvi "sudari", prvi poljupci, prvi drhtaji srca, prve suze, moj prvi muškarac...
Te godine trebala sam maturirati.
Te godine taj tjedan bio je zadnji tjedan moje stručne prakse prije kraja školske godine i mature.
Te godine krojili su se planovi, koji faktultet ću izabrati dalje, kojim smjerom krenuti...
Ja odlikašica, svijet pod nogama...
No...uz sve prvo, počele su i prve brige.
Izostala je mjesečnica...
To jutro prije odlaska na praksu, prva stanica bila je Petrova bolnica, laboratorij. Ostavila sam uzorak mokraće i rečeno mi je da dođem u neko vrijeme popodne - više se ne sjećam točno kada...no, došla sam, podigla nalaz, sa mnom je bila moja tada najbolja prijateljica. Nisam odmah pogledala. Izašla sam van, na ulicu, drhtavim rukama nespretno otvorila kovertu i poravnala presavinuti papir. Moja prijateljica nervozno je cupkala na mjestu i požurivala me...i? pitala je. Pozitivan je odgovaram ja...tupo gledajući u papir - test na trudnoću bio je pozitivan...super! vikne ona...imat ćemo bebu!...Ti si luda, dreknem ja nervozno...nećemo imati bebu, ja ću imati bebu šašavice! i neću ja imati nikakvu bebu, ovo je strašno!...počela sam paničariti...
Nasuprot Petrove proteže se Kamaufova ulica...no proteže se suprotno od smjera gdje sam trebala ići, gdje sam stanovala...a ja sam odlučnim korakom krenula prema dolje...Kuda ćeš? pitala me ona...dolje do pruge, pa pod tramvaj - odgovaram joj ja...ma daaj!...kaj ti je? viče ona na mene, vidi sad i sama da je situacija vrlo komplicirana i poteže me za rukav i vuče doma...Krenem za njom teškim korakom...Jedno vrijeme hodale smo šuteći jedna kraj druge, svaka u svom filmu...zapravo ja mislim da je nju bilo strah više nego mene, pa je zato šutjela, ili jednostavno nije imala što reći...Kada sam ušla u svoju ulicu počela sam plakati. Tiho sam hodala i plakala...suze su se samo sljevale niz lice. Vidjevši to, nagovorila me da ne idem doma, nego prvo kod nje, da se malo primirim. Tako je i bilo. Došle smo kod nje, napravila nam je čaj, popričale smo, ohrabrila me da za početak odem doma i kažem mami o čemu se radi.
Bio je 08. ožujak. Tada smo još slavili 8. mart, Dan žena...
Došla sam doma i krenula prema mami, koja je sjedila i čitala neke novine u dnevnom boravku...podigla je pogled prema meni i odmah joj je lice pokrila sjena zabrinutosti...vidjela je da sam plakala.
Mama, ja sam trudna...rekla sam joj.
Ja sam si to i mislila...odgovori mi ona, znaš zlato, ja te najbolje poznajem i ... nećemo ništa reći tati...pusti meni malo vremena da razmislim kako ćemo i što ćemo. Danas tata i ja idemo na večeru, a ti odi u sobu i smiri se. Budemo to riješili...smiri se, nije strašno...govori mi ona.
A bilo je...i sjećam se, taj dan, ta večer bila sam sama u kući, bilo mi je strašno...toliko pitanja u glavi, toliki zid ispred mene...naizgled bezizlazna situacija.
Da, sigurno je čudno, a gdje je on?...moja prva ljubav. Na poslu...nazvala sam ga i rekla mu "vesele" vijesti...tiho je opsovao i spustio slušalicu. Dan prije dogovorili smo se, ako je test negativan razići ćemo se, ako je pozitivan, riješit ćemo to zajedno i razići se onda...
Nije bilo vremena za stajanje. Drugi dan trebalo je otići na nastavu...za sve druge i mene život me morao ići dalje.
Tati smo rekle tjedan dana kasnije. Reakcija - katastrofa. Razočaran, ljut i na mene i mamu, urlao je po kući po prvi i zadnji put u mom životu vidjela sam tu njegovu ljutnju od koje mi se krv u žilama ledila...no kao i poslije svake oluje, smirio se nakon dan,dva i rekao...riješit ćemo to malena. Gdje ima mjesta za nas, ima i za to tvoje čedo...A on, neka ide do vraga! Nije ga volio, tu moju prvu ljubav. Možda zato što ga stvarno nije volio, možda zato što ne bi volio nikoga, jer sam mu bila mezimica...nebitno...nije ga volio. A on, moja prva ljubav nije volio nikoga osim sebe...
Nagovarao me da se "očistim"...on će sve srediti, njegova mama ima veze...
Bio je to moj prvi pregled...
Razmislite kaže doktorica, mladi ste, poslije takvog zahvata možda...
Ma, nikakav zahvat! Odlučila sam u trenutku! Neka ide kud hoće i on i moja mama i moj tata i njegova mama i njegov tata i cijeli svijet! Ja ću roditi tu bebu!...
Takva odlučna, ušla sam u njegov auto i rekla mu jasno i glasno što planiram...naravno šok i nevjerica...pa....započne on...ništa! ništa ne želim čuti...ja ću roditi to dijete, a ti...idi svojim putem! U tišini me dovezao do moje kuće...izašla sam van i bez pozdrava zalupila vrata i nadala se da ga više nikada neću vidjeti.
Ušla sam u kuću...bilo je vrijeme ručka. Mama i tata bili su za stolom...seka se igrala sa igračkama na podu.
Mama, tata...odlučila sam. Roditi ću tu bebu. Očekujem da ste uz mene i vjerujem da bumo nekak...nisam čekala njihovu reakciju...poljubila sam seku, koja nije baš ništa razumijela, okrenula se i otišla u svoju sobu.
Cijeli dan sam provela u sobi sama. U miru. Osjećala sam se dobro. Donijela sam odluku sa kojom sam osjećala mir...
Drugi dan otišla sam u školu...pokucala na vrata zbornice, otvorila vrata i pred svima rekla...Dobro jutro, molim vas samo trenutak...naime, želim vam reći, ja sam trudna, znam to vam je šok...i meni je, ali odlučila sam roditi...molim vas za razumijevanje i pomoć. Prolazim teško razdoblje, moram i maturirati za kratko vrijeme i trebam vašu podršku...
Maturirala sam s odličnim u lipnju - te godine.
Na maturalnu večeru nisam išla. Bilo me je sram. Moje cure u prekrasnim večernjim haljinama, a ja kao valjušak...ma, nema veze, uvjeravala sam se - te godine.
U srpnju, udala sam se - te godine. Naime, moja prva ljubav se pojavila na vratima, mjesec dana nakon što sam mislila da je otišao iz mog života i rekao - pa dobro, kad je tak - oženit ću te - nažalost - te godine...
Mame i tate su nam sve dogovorili. Mi smo samo došli rekli "da" i promijenili tri sudbine - te godine...
Mama je odradila vjenčanje za odličan...tata isto...ali je bio jako tužan. On i ja kao u nekom filmu. Tuđem. Posuđenom. Samo za taj vikend, a onda biti će sve po starom...ali nije bilo...
Nastavak slijedi...