DAN KOJI TI PROMIJENI ŽIVOT...
Imala sam na umu napisati post o sasvim drugoj temi, ali jutrošnji pozdrav izvrnuo je totalno tijek mojih misli...
Jutros me dođe pozdraviti moja kolegica i zapita me kako sam...zastala je na vratima i osjetila sam da je to bio samo uvod i da treba moje pitanje - kako si ti?...
Pitam ja nju - kako si mi ti? Nikako...odgovori ona i oči joj se napune suzama...Inače je vedra i vesela ... i na trenutak zastanem, gledam ju i ne vjerujem... zapravo u ovih 10 tak godina, NIKADA ju nisam čula da govori da je NIKAKO!
Što ti se događa? - upitam ju.
Imam kvržicu - odgovara.
Kakvu kvržicu, gdje? ...pitam, ali predosjećam.
U grudima - odgovori.
Pa dobro, jel' znaš što je ili je "samo" kvržica, pa si uplašena?...pitam, nadam se još uvijek da nije...
Znam - nije dobro... i odjuri da se ne rasplače u mojoj sobi...
Ostala sam bez riječi, tupa, buljeći u telefon ispred sebe i sjetim se...
Prošle godine, u ovo vrijeme, kolegica sa kojom sam radila skoro od prvog radnog dana, a to nije malo godina, koja mi je kroz to vrijeme postala i prijateljica...skupa smo bile trudne, rodile u razmaku mjesec dana, družile se i van posla...jedan dan samo nije došla raditi...Nazvala sam ju, jer to nije bio njen običaj ne doći, a ne javiti mi se...
M. gdje si? Što se događa? Trebam te pokriti, šef ti je tu...?
Znam, nije dobro draga - odgovori ona - jučer sam dobila nalaz, znaš imam kvržicu u grudima i nije dobro...
Moj Bože, pa zašto mi nisi rekla M.? - bila sam skoro uz šok i malo ljuta, povrijeđena, pa mislila sam da smo si bliske...no zadržavam dah i riječi i čujem:
Volim te previše i nisam htjela da brineš...odgovori mi ona.
Od toga dana prolazila sam s njom te njene najteže dane u životu, nekad peglajući kod nje i šuteći, praveći joj samo društvo, nekad satima plakati s njom na telefon, ma svašta je bilo...sada skoro godinu dana poslije skoro sve je u redu. Odstranili su joj dojku, prošla je kemoterapiju...psihički je zarasla, nalazi za sada su u redu, pije ljekove i tako će biti najmanje sljedećih 5 godina, sa mogućnošću remisije uz pomoć stručnih osoba uči živjeti, a i kosa joj je porasla ... jača i gušća i pošto ima jež frizuru i na žalost zbog bolesti, malo kila, izgleda kao curičak...
No, ono što pamtim je njena rečenica koju je rekla nakon što se probudila poslije operacije...
Znaš draga, postoji stvarno u životu dan koji ti promijeni život...a ja sam ga pola prespavala... i osmjehnula mi se...
Eto, draga moja M. ovo je post za tebe, hrabra, divna ženo...
|
. 
.
.