Moja zelena škrinjica

PREUREĐENJA!



Otprilike su nam takvi dani i što se nas dvoje tiče.
Djeca zatvorena u jednu sobu, čak je i ptica premještena na vrh ormarića u kupaonu, jer bi od buke i prašine oboljela, a pas, od zujanja brusilice, lupanja i drugih nepoznatih zvukova, grabi kuteve, preneražena pogleda. Polako, ali sigurno gubim kontrolu nad stvarima, a nered koji se gomila ne uspijevam očistiti...šteta što u Hrvatskoj ne postoji "odred za čistoću"...imali bi posla. Nas, toliko, jede za malim stolićem na djeliću netaknutog poda, na tri stolice izmjenjujući se...šok za obitelj kojoj je stol za 8 osoba premali. Naravno, prije pripreme hrane, ukloniti svu prašinu sa, na i u ... pa onda između tri poteza kistom, malo sauganja, pranja podova, veša, skuham i večeru, ručak za sutra i pripremim doručak...poneko dijete odvezemo ili pokupimo sa treninga ili drugih obaveza, obavimo kupnju osnovnih namirnica, a sve to od nekog doba popodne, nakon posla. Baka, deda i ini servisi ne funkcioniraju, osim da pitaju "kao ide?".
Naime, podovi još nisu gotovi, (ali ima nade) a mi i djeca moramo funkcionirati kao da je sve u najboljem redu, a nije...
No, kako sve u životu ima svoje dobre i loše strane, on nema toliko vremena za TO, a izgleda kao da mu trenutno niti nije na pameti, jer puno radi...odnosno, ispravak, sve radi sam...sve radimo sami...i osim zagrljaja bez riječi, dodira bez riječi i ja sam ostala bez riječi...pod u dnevnom boravku predložio je da bude i biti će ... zeleni.